Dragan Bursać: Dodikova četnička prćija – premijer na lancu, novinari za odstrel!

"Dodik, čovjek bez javne funkcije, upada na konferenciju Vlade RS, vrijeđa novinara, otima riječ premijeru i određuje ko smije pitati, a ko govoriti. On je danas pred kamerama, in vivo, pokazao kako izgleda njegova privatna despotija. Premijer Savo Minić statira, novinari trpe, institucije šute, a jedan nakaradni građanin vlada kao da mu je entitet ostao u nasljedstvo od pokojnog oca."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Građanin Dodik i njegova privatna konferencija za štampu 

Gledam danas konferenciju za novinare zvaničnika RS-a i pitam se jesmo li svi kolektivno izgubili razum ili smo se toliko navikli na političku patologiju da nam je postala normalna čak i slika čovjeka koji formalno nema nikakvu javnu funkciju, a ponaša se kao da su mu Vlada, premijer, ministri, novinari i kompletan entitet upisani u gruntovnicu. 

Trending

Rigorozne mjere: Francuska uvodi policijski sat u više gradova nakon nasilnih protesta i pljački

Jer, šta je danas na konferenciji za štampu radio Milorad Dodik? 

U kojem svojstvu je sjedio tamo, govorio, naređivao, određivao ko će odgovarati na pitanja, a ko će šutjeti, i po kojem osnovu je sebi dao pravo da vrijeđa novinare koji su došli obavljati svoj posao? 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Kao predsjednik SNSD-a? Pa neka sazove stranačku konferenciju, neka okupi svoje partijske poslušnike i neka im tamo drži predavanja do mile volje. Ali ovo je bila konferencija zvaničnika entiteta Republika Srpska, na kojoj su se postavljala pitanja od javnog interesa, o uglju, struji i javnom novcu. 

A onda je građanin Dodik odlučio pokazati ko je stvarni vlasnik predstave. 

Šušak je pitao premijera, a javio se njegov politički gazda 

Moj kolega Vladimir Šušak, novinar BHRT-a, postavio je sasvim legitimno pitanje premijeru Savi Miniću o nabavci uglja i međudržavnim sporazumima. I šta se dogodilo? Umjesto premijera, javio se Dodik, čovjek kojem pitanje uopšte nije bilo upućeno, pa krenuo u verbalni obračun s novinarom, uz uvrede i pokušaj da mu se oduzme mikrofon. 

Šušak je uporno tražio odgovor od Minića, ali Dodik mu to nije dozvolio. Pazite sad tu veličanstvenu institucionalnu bijedu! Imate predsjednika Vlade koji kao drvena Marija stoji pred novinarima i građanima, imate pitanje koje se direktno tiče njegovog posla i njegove odgovornosti, a onda se pojavljuje predsjednik njegove stranke i bukvalno mu određuje kada smije otvoriti usta. I Minić to trpi. Stoji nesretnik i dopušta da ga njegov politički gospodar pred kamerama pretvara u ukrasni fikus-inventar. 

Predsjednik SNSD @MiloradDodik verbalno je napao novinara @MultimedijaBHRT @susak74 nakon postavljenog pitanja vezano za funkcionisanje RiTe Ugljevik. Šušak je insistirao na odgovorima, Dodik rekao da novinar "nije javnost i da spekuliše" i da može da "vozi". pic.twitter.com/ihoZx5jnj4

— Gerila (@GerilaInfo) October 19, 2026

Pa čemu onda služi predsjednik Vlade RS-a? Da klima glavom, da potvrđuje Dodikove monologe i da svojim prisustvom daje institucionalni dekor privatnim nastupima partijskog šefa? Ako je to njegova funkcija, onda bi bilo poštenije da se građanima kaže kako se Vlada pretvorila u servis jednog čovjeka, a premijer u njegovog glasnogovornika kojem se mikrofon uključuje isključivo po odobrenju gazde. 

Almir Panjeta postavio je pitanje koje bi moralo odzvanjati redakcijama 

Novinar Almir Panjeta odlično je primijetio suštinu cijelog ovog političkog cirkusa, pitajući zbog čega novinari čovjeku bez zvaničnog imenovanja na službenim konferencijama uopće postavljaju bilo kakvo pitanje osim onog najjednostavnijeg: "Šta ćeš ti tu?!" 

I zaista, šta će Dodik tamo? 

Ko ga je pozvao, kako je ušao, ko mu je dao ovlaštenje da govori u ime institucija i kako je moguće da se čovjek bez odgovarajuće javne funkcije pojavljuje na službenim događajima, sastancima i u delegacijama, dok se čitav aparat vlasti ponaša kao da je njegovo prisustvo prirodni zakon? 

Panjeta s pravom otvara i pitanje uzurpacije institucija, jer ako jedan partijski predsjednik može određivati ponašanje premijera, govoriti u ime Vlade i demonstrirati vlast nad javnim službenicima, onda imamo ozbiljan problem sa samom suštinom institucionalnog poretka. 

I tu dolazimo do onog bolnog pitanja koje moramo postaviti i sami sebi. A zašto mi novinari servisiramo građanina Dodika? Zašto svojim pitanjima, mikrofonima, kamerama i profesionalnom pažnjom, prisustvom na pressicama održavamo privid da se radi o čovjeku koji ima pravo upravljati institucijama čiji formalni predstavnik više nije? Zašto pristajemo na predstavu u kojoj je novinar dužan poštovati svako pravilo profesije, dok politički kabadahija može pogaziti svako pravilo institucionalnog ponašanja? 

Lako je pozivati na bojkot iz udobne fotelje 

I sad bih ja mogao, onako gospodski i s visine, pozvati kolege da bojkotuju Dodikove nastupe, da napuste konferencije i da mu uskrate medijsku pažnju. Ali znam kako žive novinari u Bosni i Hercegovini, posebno oni koji svakodnevno rade na terenu. Znam kolike su plate, koliko je nesigurnih ugovora, koliko je uredničkih pritisaka i koliko ljudi mora istrpjeti poniženje kako bi na kraju mjeseca platili račune, kupili djeci patike i donijeli kući koricu hljeba. 

Zato bi bilo krajnje licemjerno odgovornost za ovu političku nakaradu prebaciti na leđa novinara koji su poslani na zadatak.

Šušak je danas uradio upravo ono što novinar treba raditi. Postavio je pitanje, insistirao na odgovoru nadležnog i odbio prihvatiti da mu politički moćnik određuje granice profesionalnog dostojanstva. I zbog toga zaslužuje punu podršku. Ali urednici, medijske kuće i profesionalna udruženja moraju početi ozbiljno razgovarati o tome kako prestati proizvoditi privid institucionalne legitimnosti čovjeku koji tu legitimnost crpi iz poslušnosti onih koji bi morali samostalno upravljati javnim poslovima. 

Mala četnička despotija i veliki gazda svih marioneta 

A kad pogledate današnju predstavu, vidjet ćete sav jad jedne male četničke despotije u kojoj se zakoni primjenjuju prema političkoj potrebi, institucije služe za dekoraciju, a javne funkcije vrijede taman onoliko koliko njihovim nosiocima dozvoli Milorad Dodik. 

U toj grotesknoj hijerarhiji predsjednik Vlade čeka dozvolu da odgovori, ministri čekaju politički signal, novinari čekaju da ih neko prestane vrijeđati, a građani čekaju da im neko objasni šta će biti s ugljem, strujom i njihovim novcem. 

I svi čekaju jednog čovjeka. 

Dodik je danas disciplinovao i novinara i premijera, samo što je Šušak pokazao daleko više profesionalne i ljudske kičme od čovjeka koji formalno vodi Vladu. Ovo je priča o potpunom poništenju institucija, o društvu koje je pristalo da se vlast nasljeđuje kroz partijsku poslušnost i o sistemu u kojem jedan političar može ostati bez javne funkcije, a zadržati sve poluge moći. 

I sve dok se to prihvata kao normalno, Dodik će nastavljati svoju predstavu, premijeri će glumiti premijere, a novinari će rizikovati poniženja pokušavajući od marioneta dobiti odgovore. 

Zato bi na sljedećoj konferenciji prvo pitanje za Savu Minića moralo glasiti: "Gospodine premijeru, smijete li vi odgovoriti na pitanje bez dozvole Milorada Dodika i zašto NE?" 

A za građanina Dodika ostaje ono Panjetino, jednostavno i ubitačno: "Šta ćeš ti tu?!" 

Jer ako na to pitanje nema odgovora, onda bi valjalo prestati glumiti da RS ima nekakvu Vladu koja samostalno odlučuje. Ima građanina Dodika, njegove političke marionete i novinare koji pokušavaju raditi svoj posao dok ih gazda vrijeđa. A to je već precizna dijagnoza jedne despotije.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.