Dino Mustafić: Smrt fašizmu - sloboda građanima

Piše: Dino Mustafić

Malo je datuma iz naše prošlosti kojim se mogu podičiti narodi koji žive u BiH. Nesumnjivo, jedan od tih datuma je i 25 novembar, u jednom dijelu ove podijeljene zemlje slavljen kao državni praznik, dok je u drugom ignorisan i politički upitan, jer potvrđuje državno-pravni subjektivitet BiH i prije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Danas se osporavaju svi temelji antifašističkog otpora, poriču se činjenice, falsifikuju se istorijski događaji i sve se svodi na upotrebnu dnevnu politiku. Međutim, Deklaracija ZAVNOBIH-a iz 1943 godine sadrži jednu pouku koju valja istaknuti: Vlast se obavezala da će putem zakonodavstva svim građanima obezbjediti život u skladu sa savremenim shvatanjem socijalne pravde i dostojanstvom čovjeka.

Deklaracija u prvom redu donosi etničku ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana, garantuje se lična i imovinska sigurnost građana, zaštita sloboda u sudskom postupku, kao i prava na žalbu, molbe i pritužbe svim organima državne vlasti. U domenu političkih sloboda propisuje se mogućnost političkog udruživanja, sindikalnog organizovanja uz izričitu odredbu da se radi odbrane demokratskog poretka jedino zabranjuju fašističke i profašističke organizacije.

Ako usporedimo "načela i vrijednosti" za koje su se zauzimali naši preci u vihoru Drugog svjetskog rata sa stanjem u današnjem društvu koje dovodi u pitanje sve ideale izrečene u Deklaraciji ZAVNOBIH-a, vidjećemo da živimo u trivijalnom političkom vremenu, prepunom gorčine i straha. Taj osjećaj pogoduje demagozima koji nemaju ništa drugo za cilj nego se održavati i širiti svoju vlast u najvulgarnijem smislu te riječi. Njihova politička borba se svodi na profit, novac koji će zaraditi na daljnjoj diobi u ime naroda, transferišući svoju zaradu na inostrane račune, zahvaljujući bespogovornoj gluposti svojih "ugroženih" kolektiviteta.

Takva politika potiče agresiju i ljutnju, nije zainteresovana za rješenja, nema ideja, jer samo u lošim prilikama vidi svoju šansu za opstanak na postojećim pozicijama. Lideri takvih politika preziru građane i kosmopolite, zaziru od civilnog društva i svega što je "drukčije". Oni vode partije koje godinama rade na formuli mržnje, intonaciji zla koje se slavi kao nacionalna vrijednost i hrabrost, to su izopačeni "demokrati" koji se iživljavaju nad našim životima skoro dva desetljeća. Tako su kod nas na vlasti nacionalisti, demagozi, populisti, radikalni desničari i prodani ljevičari, čija je politika puna mržnje prema drugačijim, prema pojedincima koji iskaču iz omeđenih etničkih torova.

Nismo dovoljno naučili lekcije iz naše prošlosti i zato su sada već zaboravljene, ali još i strašnije, one su ponovljene. Jer kada u politici nema ničega, nema dubine, nema ideja niti ideala, ona je blizu fašističke doktrine karizmatičnog vođe koji po volji može i mora mobilizirati masu, svoj etnos kao žrtvu onih drugih "vjekovnih" neprijatelja. Sve je to značajno podrzano od korumpiranih elita i intelektulaca koji nisu nikada imali povjerenje u demokratiju, socijalnu pravednost i društveni napredak. Duhovna skučenost jedino može dovesti do ponovljenog nasilja.

Možemo li skupiti sve umne i progresivne snage, poslušati glas razuma i biti hrabri i pametni poput naših predaka u Mrkonjić Gradu, napraviti preokret u ovoj zemlji i vratiti nadu u domove bosanskohercegovačkih porodica? Zar smo do te mjere retrogradni u odnosu na našu svijetlu tačku istorije, na one uzvišene i plemenite ciljeve koje su nas činili antifašističkim blokom? Otkuda reinkarnirani fašizam na našim ulicama? Možemo li to pobjediti na isti način kao partizani, ali nenasilnim putem građanske pobune i oruđa demokartije da glasamo protiv etabliranih stranaka sa lijeve i desne strane koji vode ovu zemlju u moralni i ekonomski ambis, izolacionistički mrak i državu pretvaraju u teritorij, parče zemlje mimo civilizacije i progresa?

Bosna I Hercegovina treba Treći put autentične demokratije, onaj koji će reafirmirati suživot i koegzistenciju naroda na ovim prostorima, harmonizirati etničko i građansko, prihvatiti da su posljednjih 20 godina stvoreni novi politički realiteti, ali odbaciti imperativ etno-teritorijalnog realiteta koji bi zatvorio prostor za kreativnu evoluciju i razvoj društva. To je koncept koji bavljenje politikom vidi kao misiju za rješavanje društvene krize i stvaranje uslova za ekonomski i socijalni razvoj. Nužno je vratiti opšti interes u politiku, univerzalne virijednosti i princip kompetentnosti. Vratiti etiku u politiku sa nultom tolerancijom prema korupciji i privrednom kriminalu, stvoriti društveni ambijent u kojem se prirodni resursi i individualni potencijali mogu realizovati.

U metodu rada treći put promovira kulturu dijaloga, kooperaciju, principijelni kompromis, konsenzus i paritet, prihvatanje principa na kojima funkcionira EU, uvažavanje i primjena standarda iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Politička filozofija ovog koncepta uvažava kolektivne identitete i njihovu ravnopravnost smatra prirodnim stanjem stvari, ali brani i štiti pluralnost individulanih identiteta I interesa. Politika “Trećeg puta” neće dozvoliti da se drugi i drugačiji pokušavaju potčiniti nekoj političkoj volji koja želi delegitimirati i eliminirati “druge i drugačije” kao releventan politički faktor i ustavno-pravni subjekt. Ukratko, “ostali”, kako ih uvredljivo zovemo, ne smiju biti marginalizirani “građani drugog reda”.

Realizacija “trećeg puta” podrazumjeva okrupnjavanje svih političkih faktora (stranaka) , pojedinaca i društvenih grupa koji žele suštinske promjene i koje su spremne učestvovati u promjenama i nositi ih sa odgovornošću i čašću njihovih predaka koji su ovu zemlju odbranili od fašizma.

Sada je red na novoj generaciji da to učini, političkim putem reformi za koje nam je potrebna građanska hrabrost. Dragi sugrađani i sugrađanke: Smrt fašizmu – sloboda građanima!

*Autor je pozorišni režiser i jedan od čelnih ljudi Naše stranke.
**Tekst je objavljen i u novom broju sedmičnika BH Dani.

[Stavovi izneseni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]