Big s*it himna

Piše: Dino Mustafić za Radiosarajevo.ba

Tu počinje i završava svaka podudarnost, jer njihovi vršnjaci, osim boljih uvjeta za školovanje imaju i tekst himne kojim će razvijati svoj "patriotski" duh, dok će sarajevski đaci nijemo ispratiti svečanu melodiju svoje države.

Oni žive u državi koja se ne može o ničemu dogovoriti, pa tako ni o tekstu himne, čak i nabrajanje rijeka i planina nije bilo prihvatljivo kao autorski prijedlog koji se našao na jednoj od sjednica Parlamenta BiH. Međutim, možda će upravo intoniranje himne koja se ne može ni mumlati, biti dobra prilika da gomila mladih ljudi izbaci i osvijesti svoju frustraciju prema praznini života u BiH, obeshrabrujućem besmislu koje im nude nacionalističke elite pretvarajući ih u "izgubljene generacije".

Činjenice kolektivnog siromaštva svuda su oko njih. Propali putevi, dotrajale bolnice i škole, bankrotirana poduzeća, prljavi i zapušteni parkovi i javni trgovi, loše i mizerno plaćeni poslovi, gladni i poniženi penzioneri, nezaposleni, sve je to slika i prilika kolektivne propasti morala.

U medijima mogu vidjeti i čuti svakodnevno nacionalističko orgijanje i prijetnje, djetinjstvo im je u podijeljenim gradovima i razredima, nad njima se vrši sistemska lobotomija koja prve komšije Srbe, Hrvate i Bošnjake čini viševjekovnim neprijateljima. Riječju - odrastaju u državi politike straha. Svojoj djeci dugujemo bolji svijet, od ovog kojeg živimo i koji smo naslijedili, pa ih za početak trebamo naučiti kritičkom razmišljanju, njegovanju individualnosti i čuvanju slobode mišljenja i djelovanja kao društvene kategorije koja nam nije data zauvijek.

I sam pripadam traumatiziranoj generaciji koja je osjetila i iskustveno proživjela gubitak kisika slobode, zato vjerujem da borba za demokratiju kao garanciju slobode ima punog smisla i da nas jedino ona može spasiti, jer je demokratija ugrožena i u našoj zemlji.

Svjedoci smo toga iz dana u dan, koliko je nema na razini političkih stranaka, ali i u međusobnim ljudskim odnosima gdje se uzurpira u ime etničkog kolektiviteta pravo pojedinca na ideju slobode i dostojanstva. Boriti se za slobodu znači stajati nasuprot većini. Suprotstaviti se rulji koja je uvijek spremna na organiziranu hajku i linč.

Inicijativa uvođenja intoniranja himne "ima za cilj da ojača svijest naše djece o važnosti naše države, njenih obilježja, njene zastave" tvrde autori, pojedini akademici i članovi posebnog stručnog tijela Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Rezerviran sam prema patriotizmu koji se sprovodi ukazima ili naređenjima, jer je to politički instrument manipulacije.

Ljubav prema vlastitoj domovini neće početi sa prvim taktovima himne kao emocionalnim ljepkom koji može vratiti kolektivno samopoštovanje zajednice ako je pomnožena sa moralnom nulom aktera zločina, prevara, pljački i korupcija.

BiH nije nesretna zemlja jer u njoj žive narodi koji je ne vole, već zato što u njoj caruje primitivizam i prostakluk, bahatost kao mjera stvari, nasilje kao izbor, laž i poricanje istine kao vrlina. Uzurpirali su etnonacionalisti slobodu, pretvorivši ovu državu u paradigmu moralne i materijalne bijede.

Populistički flert s braniteljima, ex premijera Hrvatske Milanovića nije ništa novog otkrio o našoj zemlji, to je uvriježeno i mišljenje velikog broja zapadnih diplomata koji na enormno visokim platama glume odgojitelje mentalno zaostale države zvane BiH. Milanović je samo još jednom prokazao politiku Srbije i Hrvatske, uvijek su u dosluhu kada treba osporavati cjelovitost i suverenitet BiH.

Naša zemlja nema svoje autohtone nacionalne politike jer su Dodik i Čović ekspozitura Beograda i Zagreba, a "usamljeni" Izetbegović traži bratsku patronizaciju u Istanbulu. I sve će biti tako dok  ne budemo dali povjerenje vjerodostojnim ljudima i politikama sa margina našeg javnog i političkog života koji propagiraju ideje radikalnog suprotstavljanja nacionalizmu jer nas jedino to može izvući. Za trijumf nacionalizma je uvijek zaslužnija nekakva oportunistička većina koja je pristala da se postroji pod etno zastavama. Nema dobrog nacionalizma. Nacionalizam se ne može kultivirati.

On se mora naprosto smlaviti i nadvladati. Širenje patriotsko nacionalističke retorike patosa secesionizmom ili centralizmom je sveprisutno pred lokalne izbore. I tako će biti vazda pred bilo koje izbore, jer takve političke opcije trebaju nekakav ratni ambijent. Politička situacija jeste takva da to treba sličiti na ratno stanje. To je osnovni cilj.

Mislim da ovaj mrak koji živimo ne treba uopće biti razlog da se rezignira i da se ne djeluje. Svako treba djelovati po svojoj savjesti. Pobune, kao takve, u pravilu budu i neartikulirane i budu svakakve. Ali izbori jesu prilika da se građanski pobunimo. Treba djelovati na način da se dovode u pitanje osnovne postavke režimskog etnonacionalnog poretka, ne da se on samo evropskim integracijama šminka i poboljšava u nekim elementima, nego da se mijenja suština. Uvijek vrijedi djelovati i pokušaj je bolji od big s*it politike.