Arijana Saračević Helać: "Ma kome ti, ba?"

Piše: Arijana Saračević Helać (Protest.ba)

Prošle subote, moja prijateljica Andrea je krenula na dženazu prerano preminilom radnom kolegi. Na gradsko groblje Vlakovo, stigla je deset minuta prije zakazanog termina klanjanja dženaze. Na ispraćaju se skupilo iznenađujuće puno ljudi, ali je u gužvi uspijela prepoznati i poneku poznatu facu iz svoje firme. Kad je taj dio obreda završen, Andrea se stopila u masu, koja je polako krenula ka mjestu ukopa. U međuvremenu se zapitala, gdje li su joj nestale kolege čije je prisustvo na groblju detektirala. Mejt je već bio spušten kada je Andrea shvatila da je prisustvovala ukopu neznane sugrađanke, a ne radnog kolege.

I sama sam se našla u istoj situaciji prije nešto više od godinu dana, kada smo se opraštali od drage kolegice Emine Hrenovice. Također, prekasno sam shvatila da sam otišla u pogrešnom pravcu, na koji me je uputio “zblentani” haos, nakon završenog čina klanjanja dženaze. Danima poslije, u sebi sam osjećala tjeskobu što Emina nije imala zasebnu dženazu, ma šta to značilo, jer nisam vjernik pa baš i ne znam. Ipak,osjećala sam da je to tako trebalo biti i da je ljudski, te da se to ne uklapa u neki moj dotadašnji stav o takvim činovima.

S druge strane, za takav vjerski obred je uplaćeno nešto više od 3000 KM Islamskoj zajednici, koja je bezobrazno shvatila da se tih 3000 KM za samo nekoliko minuta više mogu utrostučiti, a često i usedmostručiti. Kako? Vrlo jednostavno: klanjanjem instant dženaza ili slikovito 3-u-1, odnosno 7-u-1 dženaza. Tempiraju se isti termini za ukope, a privilegiju imaju glasoviti hadžihafizi i podobni imami. Na moj zvanični upit zašto je to tako, umjesto odgovora sam odmah okarakterizirana kao “osvjedočeni islamofob” i “neprijateljica Bošnjaka”. Oni koji me poznaju znaju da sam se baš “dobro nasekirala” jer eto meni je jako važno šta mi ko kaže, a pogotovo neko ko upre prst u mene.

A zašto sam “osvjedočena”? Valjda zato što sam se, prije šest godina, javno upitala od čijih para nam uzvišeni reis putuje po bijelom svijetu i to isključivo biznis klasom, u Armanijevom džubeu, skriven pod hit-modelom Ray Ban naočala. Valjda i zato što sam se usprotivila njegovom drskom činu odabira podobnih i nepodobnih Bošnjaka, smijala se njegovom mercedesu i liftu u besplatno zauzetoj vili. Onda, priznajem na, kako mi novinari kažemo “kurvanjski” način sam iskoristila mračnog poglavara počiteljske džamije efendiju Gadaru i iskamčila mu DVD sa nekog lokalnog sijela, na kojem uzvišeni reis-ul-ulema Cerić, impresioniranom auditoriju dopire do srca poznatim riječima: “Ma,kome mi, ba da se prilagodjavamo!?” Pasionirani ljubitelj markirane odjeće i svjetskih brendova, seljače iz Gračanice kraj Visokog, tom je rečenicom dokazao da on želi biti boss, ravan Berluskoniju, da želi imati svoj zamak, utemeljen krvavim i opljačkanim novcima i utvrđen na zemlji u kojoj su razrovane ljudske kosti.

U međuvremenu, ovaj nekadašnji nejačić je u državne institucije udomio sve svoje, uključujući i zeta. Ovome moralisti nije grijeh što se godinama na ta unaprijed rezervirana mjesta uzalud prijavljuju djeca poginulih boraca čiji su očevi poginuli za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je jedino dobro samo raznim reisićima i njima podobnoj eliti.

Sjetimo se samo nesretne djevojčice iz Gluhe Bukovice, koja je bila žrtva tamošnjeg pedofila na funkciji imama. Nije uzvišeni reis štitio ovu djevojčicu čiji je otac također poginuo u ratu za odbranu domovine-Štitio je vjersku napast, a za ovo monstruozno djelo, Cerić je po običaju optužio nas novinare.

E, pošto se mi neprilagođeni ne prilagođavamo, nije bilo druge, pa se reis, prošlog petka na hutbi u Begovoj džamiji, zašto ne reći iako nije u mom stilu, ali baš naseruckao nagoivještavajući koje novine i portale džemat treba da čita, koju TV da gleda. Pažljivo je birao ubojite riječi, one na koje naivne Bošnje padaju: “Vrijeme je da se svako od nas pojedinačno odredi koju televiziju može da gleda, koji portal može da posjećuje, koje novine treba da čita, koje časopise treba da kupuje, koje knjige mora da čita, koje ljude treba da sluša i koje savjete treba da prima, jer psihološki napadi, koji se upućuju prema nama, ostavljaju duboku ranu i neizlječivu bolest ako se izgubi duhovna snaga i mentalna moć za odbranu od tih napada.“

Agitirajući ove ubojite riječi i određujući mete, reis se i tog petka, pozivao na časni Kur’an, čija pravila, odgovorno tvrdim, u životu nisam prekršila, iako sam ozvaničena “čafirka i mrziteljica Islama”. Ali baš me briga šta reis i njegova armada misli, međutim jeste me briga zašto niko od mojih kolega, predstavnika medija, ništa loše nije našao u ovim reisovim riječima. Nija valjda i nas kupio tajkunski novac ili nedajbože nadvladalo političko jaranstvo? Ne mogu da vjerujem da smo se tako polako i hinjski prilagodili, ba.