Arijana Mulić: Danas mi srce treperi, danas osjećam sreću, danas osjećam ponos...

Imam jednu neobičnu želju, meni veliku, a drugima ipak čudnu. Želja mi je da u mom gradu, čarobnom Sarajevu imam biblioteku u koju uđeš, dišeš miris starog papira i uživaš u potpunoj tišini velike čitaonice, okružen knjigama i izgubljen u naslovima.

Piše: Arijana Mulić za Radiosarajevo.ba

To je velika želja, koja vjerovatno nikad neće biti ispunjena. Imao je moj grad takvu biblioteku, pričali su mi, jer sam previše mlada da se sjećam... Vijećnica je bila najljepša građevina u Sarajevu, simbol grada i biblioteka. Pričali su mi da su neki mangupi prodavali Vijećnicu turistima, a o tome su me učili i Nadrealisti.

Previše sam mlada da se sjećam Vijećnice u ulozi biblioteke, ali dovoljno stara da se sjećam plamena, izgorjelih listova hartije... Dovoljno stara da se sjećam uništavanja civilizacije i prikazane neljudskosti u plamenu Vijećnice...

Dovoljno stara da se sjećam prizora tužne ruševine, koja krije tajne velikih pisaca. I sada, nakon mnogo godina patnje koju svaki čovjek osjeća gledajući sarajevsku ljepoticu kako nesretna obilježava svu neljudskost i okrutnost onih koji su voljeli rat, imam priliku da svojedočim otvaranju Vijećnice.

Danas mi srce treperi, danas osjećam sreću, danas osjećam ponos... Jer danas će Ljepotica otvoriti svoja vrata i pokazati svijetu da se mržnja ne isplati čak ni onima koji je siju... Onima koji su željeli ubiti grad. Vijećnica će danas okupana suncem pokazati da Bosanci i Hercegovci najbolje stvari rade u inat, i iz inata.

Danas Sarajevo slavi, danas Bosna i Hercegovina slavi... Sutra ću žaliti što Vijećnica neće ispuniti moj san o velikoj biblioteci gdje se možeš izgubiti u lavirintu knjiga, ali ponos i sreća koju osjećam jer moj grad opet ima svoju Ljepoticu, nikad neće nestati.