Andrej Nikolaidis: Montgomerijev tekst zatvara krug

Piše: Andrej Nikolaidis za Monitor

Hagu se, u istoj sudnici u kojoj se nekada sudilo Slobodanu Miloševiću, sada sudi Florans Artman, nekadašnjoj portparolki tužiteljice Karle Del Ponte.

Tribunal je u avgustu prošle godine podigao optužnicu protiv Artmanove zbog objelodanjivanja dvije povjerljive odluke Žalbenog vijeća sa suđenja bivšem predsjedniku Srbije i SRJ Slobodanu Miloševiću.

Artmanova je u svojoj knjizi Mir i kazna, izdatoj 2007. i u autorskom tekstu Skriveni ključni dokumenti o genocidu, objavljenom 2008. u Bosni i Hercegovini izrazila nezadovoljstvo odlukom Tribunala da uvaži zahtjev Srbije da u Hag dostavi redigovane dokumenta sa Vrhovnog savjeta odbrane, iz kojih su izbrisani dokazi o ulozi SRJ u srebreničkom genocidu. Svjedočeći na procesu Artmanovoj, Nataša Kandić, direktorka beogradskog Fonda za humanitarno pravo, rekla je kako je opštepoznato da je ,,Mladić bio oficir Vojske Jugoslavije i da je Vojska Republike Srpske bila dio VJ”.

Ali suština hrabre knjige Florans Artman, koja je buneći se protiv nepravde Tribunala rizikovala višegodišnju zatvorsku kaznu, jeste tvrdnja da je Hag bio maska: da je ta institucija pod prividom uspostavljanja pravde u regionu trebala da opravda nečinjenje Zapadnih sila na terenu – to što rat i zločine nisu spriječili, i što rezultate zločina nisu poništili.

U tom smislu, ne kao incident nego kao kontinuitet politike, treba tumačiti nedavni autorski tekst bivšeg američkog ambasadora Vilijema Montgomerija u The New York Timesu, u kojem se ovaj založio za podjelu Bosne i Kosova.

Montgomerijev tekst je prosto savršeni cinički krug. Taj krug počinje 1992, kada Zapad, koji i danas brani svoje pravo na ,,humanitarne intervencije” nije pružio vojnu zaštitu bošnjačkom stanovništvu nezavisne i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, koje su srpske snage naumile etnički očistiti sa teritorija koje su planirane za pripajanje Srbiji. Krug se zatvara danas, kada Montgomeri od Zapada zahtijeva da ,,vojno obezbijedi” referendum kojim bi se Republika Srpska, nastala na genocidu koji Zapad nije spriječio, napokon pripojila Srbiji.

Pravda uvijek pobjeđuje u filmovima – ne bi li se kako nadomjestilo to što je nedostaje u stvarnosti. Sanjamo o najboljem od svih svjetova, samo da bi se probudili u najgorem od svjetova. Stanje na terenu i pragmatični interesi jači su od ideje pravde. Svakim danom kojim rezultati zločina nastavljaju da postoje, oni se dodatno legitimišu, postaju svakodnevni i, usljed dijabolične moći zaborava, postaju nekako prihvatljivi. Istovremeno, moralna neprihvatljivost rezultata zločina svakim danom blijedi i povlači se pred diktatom svakodnevne, realne politike. Samo je pitanje vremena kada će od nas biti zatraženo da, ,,u interesu budućnosti”, ostavimo ,,prošlost na miru”. Vilijem Montgomeri je najavio taj dan. Politika Zapada prema Bosni svodi se na prazno moralizovanje, čiji je simbol Hag, i aktivno čekanje trenutka kada će odluka o podjeli Bosne biti predstavljena kao ,,jedina moguća”.

Status quo u Bosni je neodrživ. Zapadne će sile posljedice zločina ili poništiti, ili onako kako najavljuje Montgomeri – uvažiti.

dailynewsmn/radiosarajevo.ba