Alida Vračić: Svaki dan je utorak

Piše: Alida Vračić* [alida@populari.org]

Situacija se dešava u sjevernoj Africi, tačnije, Sudanu. Decenijama kolonijalizirano stanovništvo, glad i bijeda, tragedije i ubijanje. Podjela na južni (krščani-animisti) i sjeverni (muslimanski) dio, formalizirana je referendumom 2011. godine. Godinama su ovisni o međunarodnoj pomoći, a organizacije koje rade na razvoju, odlučuju omogućiti stanovništvu uzgojiti usjeve van kišne sezone. Ulažu se napori i sredstva i za manje od mjesec dana sve potrebne mašine za obradu zemlje bile su tu. Prva sedmica bila je puna entuzijazma, ali za manje od dva mjeseca sve mašine su nestale.

Napravljena je istraga i utvrđeno je da su mašine prodate, skrivene u pustinji, zakopane. Razlog je bio jednostavan. Sudancima se prosto činilo lakše čekati svaki utorak da hrana padne s neba, iz humanitarnih aviona, koji uredno stižu godinama.

Večernja škola OHR-a

Ako nekome do sada nije jasna poveznica, gore opisana situacija dešava se u Bosni već 20 godina. Vrijeme humanitarnih paketa je iza nas, ali u 2013. godini, mi smo kao društvo potpunoovisni.

Potpuno jenormalno, čak poželjno, da se političke odluke donose van Bosne, da od naših vlada ništa ne očekujemo, da će se bolji ustav napraviti u Americi, i da su John, Fransoa, Rudolf i Samantha koji rade u Bosni, bolji, inteligentniji i bolje plaćeni od nas.

Za dvadeset godina, mi kao društvo, čast izuzecima, kao kolektiv propustili smo napraviti toliko toga. Sjedili smo i poslušno slušali, gledali i radili šta nam se kaže. Jedne godine smo radili demokratizaciju, jer su nam to rekli. Druge godine smo napravili medjisku kampanju ekonomskih reformi, koje se nikada nisu realizirale, a sve ostale godine pričali smo o ljudskim pravima.

Svo to vrijeme naše političke elite, takođe su vrijedno učile. Večernja škola OHR-a, programi “treniranje trenera“ šestorke, kratki kurs potezanja vitalnog nacionalnog interesa i sl.

Kako primati odličnu platu kao bh političar u BiH? Pustiš strance da rade, jer mi se svakako ne možemo dogovoriti. Desetine najvažnijih zakona za BiH nisu nastali u parlamentima, nego su nametnuti. Svaki je nosio istu poruku: OK, ne možete se dogovoriti, nema problema, mi ćemo vam sve napraviti, ako ne radi, do vas je.

Deset godina poslije, umorili su se i stranci. Nakon što su donijeli zakone, koje ne poštujemo, smijenili zlotvore politike (koje su ponovo rehabilitirali i koji ponovo sjede u raznim foteljama), uspostavili stotine beskorisnih komisija, koje se nikad nisu sastale, i iscrpili uglavnom sve ideje koje su imali, rekli su nam da mi to možemo sami.

Kako smo postali Sudanci

Ali, zaboravili su jednu važnu stvar. Mi, Bosanci postali smo Sudanci i svaki dan je utorak. Ne samo da smo izgubili sve navike i porive da bilo šta radimo, nego ne želimo raditi to sami. Za novi Dayton prizivamo Amerikance, za prljave bolnice optužujemo drugi entitet, EU više i ne spominjemo, za školstvo nam je kriv Washingtonski sporazum, pse lutalice u Federaciju je valjda doveo Dodik, a to što novorođenčad nemaju matične brojeve, sigurno je zbog Sejdića i Fincija.

U 2013. godine, BiH vode ljudi koji su majstori zanata. Učili su od najboljih.

Kako raditi, ništa ne uraditi, i ostati na vlasti, i onda licemjerno jedni drugima prebacivati lopticu, tako da se svi dobro zabavimo i i zaboravimo i ko je odgovoran i za šta. Dok se utvrđuju okolnosti i vodi medijski rat o jednima, drugi smilšljaju plan. Javno se optužuju, nude jedni drugima svoj pozicije i ključeve od vlade i jako se dobro zabavljaju. Genijalno.

A mi smo prestali da vjerujemo u promjene, svi imamo deset unutrašnjih neprijatelja, živimo u kategorijama ONI I MI, ne vjerujemo jedni drugima, na izmaku smo energije a ne vidimo baš ni smisao. E, to, baš to najveći je uspjeh naših i bjelosvjetskih medokriteta u BiH.

* Autorica je izvršna direktorica think-tanka Populari. Vjeruje da je rad stvorio čovjeka. E-mail:alida@populari.org

Od iste autorice:

Deset prijedloga za bolji život u BiH
Bosanci koji su radili za strance
Drugo lice nezaposlenosti
Doing business in Bosnia

[Stavovi iznešeni u rubrici Ja mislim nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]