Alen Muhić, zaboravljeno dijete rata: Da nije bilo njih...

Alen Muhić, dijete je silovane majke, rođen ratne 1993. godine u goraždanskoj ratnoj bolnici.

Danas je član Udruženja "Zaboravljena djeca rata", a u oktobru 2019. godine, kada je govorio pred Ujedinjenim narodima u New Yorku, kazao je kako je njegov biološki otac "čovjek koji nije osuđen za ratni zločin silovanja".

"Usvojio me domar u bolnici u kojoj sam rođen", kazao je tada Muhić, koji se zaposlio kao medicinski tehničar baš u toj istoj bolnici.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Muhić je danas na Facebooku objavio potresan status, u kojem je iskazao zahvalnost porodici koja ga je usvojila.

Stotine ljudi reagirale su jako emotivno na njegovu poruku, a mi njegovu objavu donosimo u cijelosti:

"Ne može proći, a da ne spomenem.

Ratna 1993. godina, 20. februar. Čuju se pucnji, plač, osjete se jake detonacije i veliki strah, da li će se dočekati bolje sutra.

Dok se svako o svom jadu zabavio, da spasi živu glavu, u Goraždanskoj ratnoj bolnici se desilo čudo, počinje početak tužne priče, sretnog završetka.

Neka tmina, tama, grmljavina, pljusak, kiša lije kao iz kabla, padaju granate, borba za život, spasi dijete, Goražde pada, plač beba, a među njima i moj.

Rodio se u najgore doba, težine 2.400 kg. Vrijeme kada nije bilo hrane,nije bilo struje, vode, nije bilo ničega.

Ostavljen od majke, nepodojen, ostavljen na milost i nemilost životu, medicinskom osoblju bolnice, koje se brinulo o tom siročetu.

Kada nije bilo vode, hrane, mlijeka, odvajalo se od ostale djece, kralo se od kuće, donosilo i davalo njemu. Keks sa isteklim rokom, mlijeko u prahu, samo da preživi. Nakon 7 mjeseci mukotrpnih, kada se bolnica više nije mogla brinuti o njemu, njemu se posrećilo. Usvojen je i zbrinut.

Da nije bilo porodice Muhić, ne bi bilo ni mene, moje priče, mog života. Moje porodice i sretnog završetka.

Volim vas, mama i babo, moji Muhići."