Akademik Kukić: Status quo je naša sudbina

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ono što se u Neumu dogodilo predvidio sam puno prije neumskih razgovora. I utoliko njihov fijasko nije nešto što bi bilo koga trebalo specijalno iznenaditi ili, eventualno, baciti u neku vrstu depresije. Naprosto, dogodilo se ono što se moralo dogoditi.

Piše: Akademik Slavo Kukić, za Radiosarajevo.ba

Trending

Čekaju se rezultati obdukcije: Tužilaštvo KS uključeno u slučaj stradanja meteorologa na Bjelašnici

Ako bi se htjelo odgovoriti na pitanje „zašto?“, moralo bi se apostrofirati barem nekoliko razloga. Prvo, koncepcijski pristupi glavnih aktera neumskih razgovora se ne dotiču bukvalno ni u jednoj točci. I oni bukvalno isključuju mogućnost kompromisa, koji znači traganje za rješenjima koja koliko-toliko zadovoljavaju sve, u razgovore uključene aktere.

Od Eroneta do Sokola

Drugo, glavni igrači u neumskim razgovorima, lideri SDA i HDZ, ni sami nisu zainteresirani za bilo kakve, pa ni promjene Ustava i Izbornog zakona. Zašto? Zato što im samo status quo osigurava miran san.

Bilo kakva promjena, pa i ova koja se tiče izbornog zakonodavstva, za njih je rizik da izgube vlast i moć koji u svojim rukama drže od okončanja rata, a to bi, onda, moglo značiti uvod i u, za njih puno rizičniju budućnost zbog onoga što su sve ove godine činili.

To bi, recimo, značilo mogućnost da, koliko sutra, pred sudom pravde Dragan Čović odgovara za ono što je radio u HPT-u u vezi s Eronetom, Sokolu, Aluminiju, u drugim firmama s većinskim državnim kapitalom, u zakonodavnoj vlasti proglašavajući nacionalnim interesom čak i zahtjeve za oporezivanjem kladionica i slično.

To bi, potom, značilo mogućnost da se da se na udaru zbog svega što je prethodnih desetljeća činio nađe i prvi čovjek SDA i njegov najuži tim. Nisam siguran, recimo, da bi se pravnog progona uspio spasiti samo zbog onoga što se događalo u zadnjih par godina – respiratori, Univerzitetsko-klinički centar i slično – kamo li za ono što mu se i njegovoj družini na teret stavlja prethodnih petnaestak-dvadeset godina.

To bi, na koncu, značilo – iako u neumskim razgovorima nije sudjelovao – i sigurno tamnovanje Milorada Dodika zbog svega što se u RS-u događalo od njegova ponovnog dolaska na vlast – u bankarskom sektoru, u procesu privatizacije, da ne nabrajam.

Razlog za zdravicu

Prema tome, koliko god se danas međusobno optuživali, obrana status quo-a je njihov zajednički interes i zajednički razlog za zdravicu.
Na koncu, pretpostavimo da su se u Neumu i dogovorili. No, to još uvijek ne bi ništa značilo jer tamo nije bilo trećeg, partnera bez kojeg svi mogući dogovori padaju u vodu. I tu je, pita li se mene, velika odgovornost onih koji su neumske razgovore i organizirali.

Naravno, nije to jedini grijeh moderatora neumskih razgovora. Dapače. Pogriješili su jer su uopće organizirali takav skup u uvjetima u kojima se zemlja nalazi – da se otvoreno atakira na njezin suverenitet i teritorijalni integritet, što je Dodik učinio i danas, na posebnom zasjedanju Narodne skupštine RS-a.

Pogriješili su potom, jer nisu smjeli dopustiti razgovore o budućnosti zemlje reducirati samo na partije etnonacionalne provenijencije, bez participacije građanskih političkih partija jer su time i sami upali u zamku priče o etničkim partijama kao pojavi koja je bez izuzetka. Nisu smjeli ni reducirati razgovore isključivo na prostor Federacije jer se time taj prostor označava jedinim uzrokom diskriminacije građana, a istina je da je diskriminacija bosanskohercegovački, a ne problem samo jednog njezina dijela.

Na koncu, nisu smjeli žmiriti pred ponuđenim rješenjima koja su u Neumu stavljena na stol, a koja su također diskriminatorska, pri čemu neka od njih postojeću razinu diskriminacije i dodatno zaoštravaju.

Što se budućnosti tiče ili, kako ste formulirali, pitanja kako dalje, odgovor je poprilično slojevit. Prvo, neumsko iskustvo je opomena da je, u vezi s pitanjima o kojima konsenzusa nema desetljećima, krajnje nerealno rješenje očekivati preko noći pa ma tko na putu do tog rješenja posredovao.

Pouka za lijeve i liberalne

Drugo, vjerujem da o ustavnu i reformu izbornoga zakonodavstva u ovom momentu treba odložiti za vrijeme nakon parlamentarnih izbora jer jedino u atmosferi opuštenosti je moguće razmišljati hladne glave i praviti kompromise kojima se dolazi do rješenja koja će uvažiti svijet, a koja će barem dijelom zadovoljiti i sve domaće aktere u političkom procesu.

Uostalom, a to sam nekoliko puta već ponovio, ne napuštaju nam ljudi zemlju – i u prošloj godini je to, pročitah, učinilo 170.000 bh. građana – zbog Izbornoga zakona nego zbog gubitka nade da će se ovdje promijeniti išta što bi ih motiviralo da ostanu.

Sve te reforme, hoću reći, nisu zbog obična čovjeka nego zbog političkih oligarhija koje od politike i političkih rješenja same žive. Ako bi se, pak, i išlo u kakve izmjene, to mogu biti samo izmjene u tehničkom dijelu Izbornoga zakona kojima se onemogućuje izborna krađa i osigurava da rezultati izbora budu odraz volje bh. birača.

I na koncu, mislim da neumski razgovori su lekcija i građanskim političkim filozofijama – i lijevim i liberalnim. Jer, u Neumu se pokazalo da srodni uvijek tendira srodnom koliko god između sebe stvarali dojam nekakva „ratnog stanja“. Neću reći da druge, etnonacionalne političke orijentacije treba apsolutno isključivati. Naprotiv. Ali stvarati s njima političke saveze na račun saveza sa sebi srodnima samo slabi vašu snagu i šalje poruku da ste svi isti pa da je, sukladno tome, i irelevantno za koga će te sami glasati.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba