Akademik Esad Duraković: Besjeda s dušom Sidranovom
Sinoć bijah s Avdom Sidranom. Naše su duše sinoć toplo, ozarene besjedile. Snivam nekakvu književnu večer i slušam kako Avdo svoju divnu pjesmu recitira.
Piše: Akademik Esad Duraković, za Radiosarajevo.ba
Pjesma kazuje o Biji, Avdinoj odanoj supruzi, brižnoj družici. Prostor preplavljen emocijama.
Potvrđeno za portal Radiosarajevo.ba: I Hrvatska je kosponzor rezolucije o genocidu u Srebrenici
Mukla je tišina. Poslije mi Avdo prilazi, prijateljski se pozdravljamo i odlazimo. Sami. Sami nas dvojica...
Gledam ga: Nekako mi je drukčiji, ali – Avdo je! Uz nekakvo brdo idemo, uz planinu. Uspinjemo se. Idemo uvis, ka vrhuncu.
Odnekud znam da je to Trebević, planina ponad Grada. Pod nogama nam se kamenje pomiče i oglašava. Nesigurno tlo, ali se uspinjemo vrlo žustro, bez napora. Već smo povisoko. Visoko smo. Zaista.
Najveći sarajevski poeta: Deset razloga zbog kojih ćemo zauvijek pamtiti Abdulaha Sidrana
Pitam ga da li zbilja toliko voli svoju Biju kao što u pjesmi kazuje, a on mi veli da ni kazati ne može koliko je voli. Najzad kažem Avdi: Imam punu svijest o neizrecivoj vrijednosti ove besjede i druženja, ovoga uspinjanja s tobom. Zauvijek ću ponijeti u svoj život, u pamćenje, ljepotu ovoga susreta i ovoga uspona s tobom. A Avdo mi kaže kako je to obostrano...
***
Jutro – ovu drugu vrstu stvarnosti – provodim vlažnih očiju i sastavljam ovaj zapis.
Da li slučajno – okrenut sam upravo izlazećem suncu. I ispisujući ove riječi, velim raspukla glasa:
Alahimanet i hvala ti, blagorodna Dušo Avdukina, što si me pohodila…
A Tebi je, svemilosni Bože, od mene najveća hvala za ovaj iznenadni dar, za ovu čudesnu besjedu naših duša.
Pred izlazak sunca, u petak 19. aprila 2024.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
