Hajrudin Somun: Moje sjećanje na Abdulaha Sidrana

Danas se navršava sedam dana od smrti akademika Abdulaha Sidrana. Sedam je dana kako se nižu izjave o životu i djelu čovjeka koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj kulturi. Podsjeća se na njegova djela, izvlače citati, neki se prisjećaju brojnih anegdota, sličica umjetnika koji se saživio sa rodnim gradom i domovinom.

Njegov duh i danas lebdi nad Miljackom, kako je i sam volio govoriti.

Jedan od onih koji je decenijama poznavao i sarađivao sa akademikom Sidranom svakako je naš ugledni novinar i diplomata Hajrudin Somun. Kuriozitet je da je Somunova knjiga o Goraždanima posljednja koju je Sidran za života promovirao.

Trending

U susret Božiću: Počela misa bdijenja u katedrali Srca Isusova

Sidranova istočna Bosna

To je bio povod za ovaj kratki razgovor za portal Radiosarajevo.ba.

"Imate pravo, nisam provjeravao, ali mislim da sam posljednji kome je predstavio knjigu. Radi se o knjizi Goraždani iz prošlog vremena, mojoj jedinoj koja se ne bavi vanjskim svijetom, nego  mojom, a, dobrim dijelom i Avdinom, istočnom Bosnom. Dao sam mu knjigu na Baščaršiji, uz kafu, dok je nekoliko ljudi prilazilo i molilo da se s njim uslika. Javio mi je da će govoriti na promociji u Goraždu, ovih dana su dvije godine od  tada. 'Hoću', kaže, 'pročitao sam je za dan'. A, tamo u Goraždu, pred punom salom Centra za kulturu,  po svemu što je rekao bilo je jasno da nije samo prelistao knjigu, kao što znaju  činiti neki promotori, nego je pročitao do kraja", prisjeća se Somun, te nastavlja:

13.06.22. 18:31

Šta je Abdulah Sidran kazao o knjizi Hajrudina Somuna

"Meni je bila čast što je, a i vi ste na portalu Radiosarajevo.ba objavili, kako je javio Slavko Klisura, rekao: " Jesu li to uspomene, memoari, da li je roman knjiga ima elemente svega toga. Meni je još važnije bilo što je javno preporučio da knjiga uđe u obaveznu školsku lektiru bar na goraždanskom kantonu. Pošto, kako je rekao: 'Toliko je tu bogatstva i našeg historijskog iskustva saopćeno na jedan ležeran način, i ona bi Goraždanima mogla biti pravi način samospoznaje i spoznaje svoga naroda i povijesti'."

Narodni tribun

Somun veli da se Abdulah Sidran nije mogao više nositi s posljedicama korone koju je savladao više svojim duhom nego tijelom. Kad se, kaže, prošle subote vratio s promocije knjige hrabrog Dragana Bursaća, jedne od najposjećenijih u gradu, koju je organizirao izdavač Goran Mikulić, zajedno s vodstvom Centra za kulturu, na prvom portalu koji je otvorio pisalo je crnim slovima "Umro velikan Avdo Sidran".

"Vidim da nema medija ni društava mreže koja danima ne prenosi izjave ljudi i ne citra Sidranive mudre izreke. Mnogi su se javljali već tokom noći sa subote na nedjelju. Ona riječ velikan rijetko kome u historiji kulture Bosne i Hercegovine kao Abdulahu Sidranu pripada. A, po tome kako se ovih dana o njemu priča, i mene pitaju za njega na ulici, na pijaci, jasno je da može nositi i titulu narodnog tribuna."

Somun je dobro poznavao Sidranovu familiju, a kćerka Miranda je bila njegova mlada kolegica u diplomaciji... 

"Ne bih ni vama ovo sve govorio i spominjao promociju moje knjige u Goraždu da mi se ne vraća u pamet jedna slika koju sam nekoliko dana pred Avdinu smrt, ne sluteći da će tako brzo otići, opisao njegovoj kćeri Mirandi. 'Kako te ne mogu prepoznati', kažem joj u  zamračenim Figurama Saše Mašića, 'kad te poznajem još dok si bila u Šahbazinom stomaku!', priča Somun.

Slike iz mladosti

Slika je to koju nosi iz zajedničke mladosti.

"Ispričao sam je i Avdi. Ona tako zorno, oštro, filmski, bez riječi oslikava period kada su se tražile, nalazile i žigosale pojave i ljudi za koje se smatralo da skreću sa  utvrđene strategije socijalističkog sistema. A, na razne načine se može prepoznati i u Sidranivim knjigama, pjesmama, kao da je istrgnuta iz nekog njegovog filmskog scenarija."

Evo o čemu se radilo.

"Taman toliko je bio mlađi od mene da je Avdo završavao studije književnosti i oženio se, a ja već radio u Oslobođenju. Naslijedio me je i kao jedan od urednika studentskog lista Naši dani. Oba skromnih plata, podstanari. Jednog dana prilazim Klubu novinara, tamo između Sloge i bivše štamparije Oslobođenja, kad niz kamene stepenice silaze polako, jer se stepenište razmaklo od starosti, Avdo Sidran i njegova Šahbaza, po kojoj je nazvao i prvu knjižicu. Oboje poniski, Avdo dežmekast već od mladosti. Ona takođe oniska, sa zaokrugljenim stomakom, samo što nije rodila. Pa se laganim koracima ljuljaju, gegaju, Avdo nadesno, Šahbaza  nalijevo. 'E, pogađaš,  draga Miranda', kažem joj, 'bila je s tobom noseća', kažem", govori nam Somun.

Lahko im je na Avdu…

Ali, ima nešto što je Avdu baš tih dana dodatno ispunilo jedom koji će se pretočiti i razliti u njegove knjige i scenarije. Objavljen je jedan od nastavaka serije članaka pod zajedničkim naslovom "12 sprudova" koju je pisao jedan od uglednih urednika Oslobođenja.

"Svaki od sprudova odnosio se na navodne protivnike socijalističkog sistema, one  koji ga iznutra podrivaju. Bili su tu razni liberali, neoliberali, tehnokrate, šezdesetosmaši, neoinformbirovci... Negdje u to vrijeme mi smo u Oslobođenju imali aferu oko reportaže Milana Andrića "Balkon sa cvijećem". Na partijskim sastancima smo ga branili nas nekoliko mladih "buntovnika", poput Mladena Arnautovića i Enke Mehmedbašića. Nije izbačen s posla zato što je njegova žalba stigla do samog Tita", svjedoči Somun.

U opisu tih kritičara već birokratiziranog sistema i terminima uobičajenim za to doba, ni u jednom od članaka pomenute serije "12 sprudova" nijedan nije pomenut imenom i prezimenom, iako se u čaršiji znalo na koga se odnose. Osim Abdulaha Sidrana, i to u nastavku o neoinformbiroovcima.

"Eto, te slike se sjećam koju sam spomenuo i Avdi i ispričao njegovoj kćeri Mirandi, neka pamti, a i vama hvala što ćete je prenijeti. Vidim da se o Abdulahu Sidranu ovih dana piše da je bio šezdesetosmaš, bio sam i ja, ali kroz sva njegova djela do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih provlačila se ta javna optužba da je bio neoinformbiroovac. A šta bi drugo mogao biti kad mu je otac bio pravi informbirovac, valjda su tako zaključivali. A mi smo pred kafanom Park govorili: 'Lako im je na jadnog Avdu, a što ne smjenjuju javno moćnije iz tih sprudova!'", prisjetio se Hajrudin Somun.