Ahmed Burić: S ACDC-om je lakše

Piše: Ahmed Burić

Nikada nisu bili moj bend, nikad se nisam divio gitarskim herojima što "raspamećuju" gitare i pjevaju o čudovištima, srednjem vijeku ili plavkama sa sisama.

Heavy metal i sve njemu pripadajuće žanrove sam iskreno prezirao, a od harda bih tu i tamo ispoštovao neke pojave poput, recimo, Pagea ili Tommy Iommija. Naša se generacija gradila u uvjerenju da rock treba biti art, pa je preziranje hard& heavya bila i neka vrsta stava. Ali, u njihovom zvuku je uvijek bilo nečega što ih je odvajalo. Uglavnom, bio je to zvuk Angusove gitare, prokleto dobri riffovi koji su mogli biti i punk, da ih je zahvatilo neko drugo
vrijeme.

Neke, dakle, ljude moraš poštovati i kad ih ne voliš, budući da živimo u instant svijetu , velikih nije ostalo previše: pogotovo u iznevjerenom pokretu, što rock and roll objektivno jeste.

Zato nije bilo dileme hoće li se ići kad su AC/DC zakazali jedan od svojih koncerata na evropskoj turneji u Beogradu. U Njemačkoj su tri stadiona i jedna staza za utrke rasprodani za nepun sat vremena, a Atina objektivno nije na putu. Čekati da ovdje neko odsvira stadionski koncert je više iz oblasti vrbe i grožđa, tako da se valjalo zaputiti na stadion Partizana, gdje je na trideset dva stepena više od 40 000 ljudi (gosti su stigli iz Bugarske, Mađarske, Slovenije, Hrvatske) došlo čuti boogie-blues atrakciju koja traje evo već trideset i šest godina i albuma High Voltage.

S druge strane, ono što je fascinantno kod AC/DC, jeste da ih vole i do kraja su im vjerni svi profili - od kamiondžija i majstora iz remize do univerzitetskih profesora. Na turneju od 50 evropskih koncerata krenuli su u Oslu, 18 februara i do 30. juna kad se na Hampden parku u Glasgowu ona završava, svi su
koncerti rasprodani. Kako i ne bi bili?

Od 20.59 sati kad s bine počinje da grmi crtani film u kojem se Angus vozi u pomahnitaloj lokomotivi koje dvije strašne cure pokušavaju zaustaviti kreće možda i najesencijalniji r'n'r show svih vremena.

Prvo se na binu doveze prava lokomotiva, a onda "započima šiz." Brian Johnson, pjevač čiji glas u svemu ima valjda i najmanju ulogu (fizički je inače križanac Toma Jonesa i Joce Amsterdama) je kriknuo - "are you ready, show starts right here an right now" i stvar je krenula. Od Rock and roll train, preko Hell ain't a bad place to be, zatim Thunderstrucka i bluesa The Jack, za koji je kolega Amar Ćesić s Federalne televizije, najbolji partner za ovakvu vrstu hodočašća odmah rekao: "Pa i voda je najčistija na izvoru!" Nakon toga atmosfera na koncertu - koji beogradski mediji jednoglasno ocjenjuju kao najveći spektakl u posljednjih dvadeset godina - je rasla iz munita u minut.



Angus u pedeset i petoj godini trči sa SG -jem po bini i svira kao da ga tjeraju svi vragovi ovoga svijeta- Bubnjar Phil Rudd je doajen ravnanja, a Malcolm, idejni tvorac koncepta svira riffove i postavlja tepih svom bratu koji je, definitivno, ikona poput Jaggera ili Iggy Popa. Zadnjih pet pjesama, od dvadeset sa set liste su bili sve sami pogoci "u glavu." You Shook Me All Night Long, na kojoj sam uredno otpjevao Elvisov cover "Hej ba, ti si onaj sa ekrana", onda "TNT" himnični trans, potom Whole Lotta Rosie, jedan od pet najpamtljivijih riffova u povijesti popularne muzike, pa "biblijsku" Let there be rock, onda Highway to Hell i za kraj For Those About The Rock (We salute you), legendarnu odjavu svih njihovih koncerata, nakon kojih se na bini ukažu topovi i ispaljuju vatru u čast svega što slavi muziku.

Show je završio u 23.01 ni sekundu prije. Tako je kad je neko veliki u svom poslu: trideset i kusur godina svira iste riffove i iste skale, s istim žarom i istom energijom, samo što sada u pauzama vjerovatno uzima kiseonik umjesto "eksera" iz mladosti. Ali, Angusa valja poštovati: kad pogledate koncert shvatite jednu od njihovih najboljih pjesama "It's a long way to the top", (Dug je put do vrha, ako želiš rock and roll). U tom smislu, Angus nije ostario, a biće da ima nešto i do toga da je ime znak. Ipak se preziva Young. I tako živi, na radost nas eto pokušavamo da odgodimo odrastanje što je najviše moguće.

S ACDC-om to, nekako, ide lakše. Vjerujte na riječ.

radiosarajevo.ba