Ahmed Burić: Finci(ja) za gradonačelnika

Piše: Ahmed Burić

Vijest koja se pročula po Sarajevu, da u stranačkim pregovorima Naša stranka kao nestranačku ličnost predlaže Jakoba Fincija, predsjednika Jevrejske zajednice, bivšeg šefa fondacije Soroš i čovjeka koji je obnašao različite dužnosti, vjerovatno, nosi više pozitivnih nego negativnih konsekvenci: istina, još uvijek nije jasno kako će pregovori završiti, i nije isključeno da to bude, kao i mnogo puta do sada, na štetu građana, ali valja sagledati sve aspekte.

Prvo, i prvo, što se kaže, Finci jeste čovjek grada. Već je nekako postala praksa da gradonačelnik nije rođen u Sarajevu, (Behmen u Mostaru, Finci na otoku Rabu), ali to i nije najbitnije kad su te stvari u pitanju. Ono što jeste bitno je da Finci osjeća Sarajevo kao svoje prirodno okruženje. I takav je sposoban i kvalificiran da učini tri  stvari koje je trebalo učiniti za grad, i koje je Behmen tako pompezno najavljivao ali ih nije uspio dovesti do kraja: ojačati poziciju grada prvenstveno u odnosu na Kanton, depolitizirati poziciju gradonačelnika i umiti grad u smislu da se riješe osnovne infrastrukturna (higijenska?) pitanja.

Sve to je, rekosmo, Alija Behmen najavljivao, ali ne može se reći da će ostati zapamćen kao nešto više od starog gospodina koji je sklonjen na protokolarno mjesto kako ne bi smetao “idili” oko Lagumdžije, koju su stvorili poltroni koji ne postavljaju pitanja. Bilo kako bilo, Finci je povoljnije rješenje od svih imena koja su se pojavljivala u igri – s Bogićem Bogićevićem i Jovanom Divjakom očigledno nije ni bilo ozbiljnih pregovora, a Stjepan Kljuić i Ivica Šarić su, politički, ipak mrtvi kapital.

I za šezdesetdevetogodišnjeg Fincija bi se moglo tako reći – zašto je, za ime boga  tako teško dati takvu poziciju nekom mlađem? – on, ipak, pripada galeriji likova koju smo stalno viđali u posljednjih petnaestak godina, i uvijek je bio pri vlasti. S druge strane, činjenica da je Jevrej, nikako nije zanemariva. Ugled i lobby koji bi Finci mogao imati u tom svijetu, mogao bi deprovincijalizirati Sarajevo i vratiti na listu gradova koji u (istočno)evropskom kontekstu nešto znače. Nadalje, jedna od najvažnijih stvari koje kao Damoklov mač lebde nad razvojem BiH,  provođenje odluke iz Strassbourga u slučaju Sejdić – Finci, definitivno bi lakše došla do realizacije s Fincijem na mjestu gradonačelnika umjesto ambasadorske stolice u Švajcarskoj.

Ima se, dakle, prostora i moglo bi se napraviti svašta, ali valja prvo sačekati da stvar prođe. Opća rezignacija i učmalost u kojoj su Sarajevo i BiH danas mogu i Fincija povući da ne bude bitno drukčiji od svojih prethodnika. Hja, ovo su grad i zemlja u kojoj se ispucaju sve varijante da bi kao zadnja došla ona najbolja. Gdje je na toj ljestvici Jakob Finci? Nadajmo se na onoj strani koja više može dati, nego što hoće uzeti. Sarajevu, konačno, treba načelnik koji se spreman uložiti u grad, a ne posmatrati kako on nepovratno propada. Nada da je Finci baš taj nije baš prevelika, ali je za početak treba pustiti da zaživi. I vidjeti. “Rezultati” se u tim slučajevima vrlo brzo vide.