Adnan Učambarlić: Odgovor nepotpunog anonimusa

Piše: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

Dobri Muhamed-efendija Velić ponovno se oglasio. Sada svojim prilično dvosmislenim „Pismom kerovima“ izvinio se „Visokom Psećijem Vijeću”, ali nije odstupio od svojih fašističko-rasističkih stavova. Naime, kako sam već i napisao u prethodnom tekstu, iskreno sam se nadao da će Velić tekst shvatiti dobronamjerno i da će mu barem donekle otvoriti oči. I bi baš tako – donekle. Velić se izvinuo psima, prije svega “Njegovoj Ekselenciji gosp. Tornjak Vlašiću”, ali je i nastavio da osipa paljbu po jadnim uličnim psima nazivajući ih “beskorisnim” i “odmetnicima” i “drumskim razbojnicima” te “bijesnim” (ne znam samo odakle mu bjesnilo pade na pamet, budući da se slučaj bjesnila kod pasa u BiH nije zabilježen već dugi niz godina).

Iskreno, takvi stavovi me ne bi puno začudili da dolaze od nekoga drugog, a ne od “čovjeka koji je vjerski muslimanski službenik”, kako Velić sam sebe nazva. Budući da je vjerski službenik, morao bi znati da je dragi Bog sva živa bića stvorio s razlogom. Eh sada, dobri efendija je očito pogrešno protumačio svoj posao i umislio da mu to daje za pravo da se petlja u Božije stvaranje i odlučuje koje vrste imaju razlog za postojanje, a koje ne.

Dragi moj efendija, ne ide to tako – pred Bogom smo svi jednaki. I taj ulični odmetnik ima isto takvo pravo na život kao i mi ljudi. To što nije imao sreće da se rodi u nekoj plemenitoj porodici već na ulici, od nepoznatog oca i majke, nije razlog da mu se uskrati pravo na život.

“I u podužem uvodu svoga teksta izrekao sam opasku da se takve jedinke, zbog 'nakaradnog' zakona, koji ništa nije riješio - i zbog toga je 'nakaradan', više ne smiju ubijati! Da, ljudi za to koriste eufemizam - eutanazija. Mislim, što bi bila 'smrtna kazna' za 'drumsko razbojništvo' tih odmetnutih i lutajućih jedinki, pripadnika Vaše vrste. Hoću još jednom potcrtati da je cjelokupno tretiranje tih odmetnutih jedinki bilo u cilju metaforičkog poređenja s izvjesnim ljudskim strukturama organizacije društvenog, pa i privatnog života”, tako je pisao pokušavajući svoju kolumnu prikazati kao svojevrsnu aluziju (lošu) na Orwellovu “Životinjsku farmu”, ali opet dvosmisleno.

Velić-efendija se nakon reakcija medija na njegov prošli tekst osjetio ugroženim i povrijeđenim te se, najednom, sjetio da mu zakon može biti i od koristi te se pozvao na Zakon o zaštiti od klevete FBiH, zaboravljajući kako je prethodnom tekstu pozivao na kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, što je krivično djelo, za šta će mu, ponavljam, udruženja za zaštitu životinja podnijeti prijavu.

Iskreno mi je žao što je Velić pretrpio neugodnosti zbog komentara i psovki u drugim medijima. Takvo anonimno obračunavanje i blaćenje bilo koga zaista ne podržavam. Ja ću Velića čak i da pohvalim, pogotovo njegove googlerske sposobnosti. Da nije njega, ne bih ni znao da je portal Tacno.net prenio moj tekst. Svaka mu čast na tome kako uspijeva da uprati sva pisanja o sebi. Divim mu se. Također mu se moram i zahvaliti za titulu “gotovo nevažnog anonimusa i autsajdera”, budući da sam ja jedan potpuno nevažni anonimus i autsajder. Također, Velić-efendija je napisao i jedan jako lijep dio teksta: “Na koncu, dragi prijatelji, želim Vas srdačno pozdraviti s nadom da se prijateljstvo između čovjeka i psa nikada neće prekinuti, narušiti i ugroziti. Bez obzira na tendenciozne pokušaje i nečasna trunjenja odmetnutih džukaca s Vaše i s naše strane! Ostajte mi u dobrom zdravlju, lijepom raspoloženju i Božijem miru!”

Budući da je tekst svakako naslovljen na “kerove”, pročitao sam to i ostatak teksta svom psu (koji je inače engleski buldog iz fine familije, zvanični simbol Velike Britanije i američkih marinaca – što bi ga, vjerovatno, stavilo na sam vrh efendijine ljestvice važnosti i korisnosti rasa i vrsta). Pas me samo blijedo gledao. Vjerovatno zbog toga, kako i izreka kaže, što tekst nije mogao pojesti ni s maslom kao prilogom.