Adnan Učambarlić: Efendija u ulozi šintora

Piše: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

Kolumnista zvanične stranice Islamske zajednice u BiH i imam – uposlenik IZ-e, Muhamed ef. Velić, u svom tekstu 'Psetokratija' bez mogućnosti (političke) eutanazije piše kako je „Bosanski dodž sada već autohtona bosanska pseća pasmina, mješanac mješanaca u kojem je sukusirano genetike raznoraznih regionalnih i svjetskih psećih vrsta. U Bosni i Hercegovini taj dodž, što po izgledu podsjeća na australijskog shepherd dog-a (ovčarskog, pastirskog psa), je klasična bosanska džukela. Ljudi ih kao takve registruju i detektiraju, kao džukca, džukelu, sa mnogo različitih osobina, ali jednom posebnom: kad čovjek sretne tog psa i pomisli da je to samo običan bezopasni džukac, džukela, avlijaner ili lutalica, on, ipak, zna iznenaditi i podmuklo napasti. To bi mu bila kao najpoznatija karakteristika, pored one da je gotovo totalno beskoristan”.

I tornjaci su lutalice

Naspram džukca, džukele Muhamed-efendija stavlja bosanskog pastirskog psa – tornjaka kao superiornu rasu. Ovakvo razmišljanje o superiornosti određene populacije nad drugom je u prvoj polovini prošlog stoljeća dovelo do smrti miliona i miliona ljudi, a da ne pričamo šta se desilo na našim prostorima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Velić izgled “bosanskog dodža” poredi sa izgledom australijskog ovčarskog psa, kojeg očito nikada nije ni vidio, budući da australijski ovčar ima vrlo malo dodirnih tačaka bosanskim uličnim psima. Hvali tornjaka kao superiornog psa i spominje tendencije ka krađi te rase od strane susjeda iz regiona, a očito nije svjestan činjenice da bi taj pas davno bio registrovan kao hrvatski ovčarski pas da nije bilo Josipa Pejakovića i šačice entuzijasta koji su ga uspjeli registrovati barem kao bosansko-hrvatskog psa.

Nadalje, ovaj kolumnista spominje i stanovite snimke borbi tornjaka i vukova na YouTubeu, mada je u takvo što teško povjerovati. Prvo, sumnjam da bi ijedan pastir stao da snima napad vukova dok mu oni tamane stado. Drugo, Youtube ukida sve snimke borbi životinja, a ako je neko tako nešto i snimio – učinio je krivično djelo organizovanja borbi životinja te bi trebao i da odgovara zbog toga, što bi Velić, kao savjestan građanin, bio dužan prijaviti policiji i veterinarskoj inspekciji. O tome kako tornjak nikada ne radi sam već u timu, ne treba ni da pričam.

Bajke, poput ove Velićeve o tornjakovoj superiornosti samo dovode do uništavanja ove bosanske rase (jedne od dvije, nemamo ih više). Zbog takvih priča ljudi požele super-psa tornjaka i kupe ga, a kada shvate da je on daleko od toga što oni očekuju (sa psom se ipak treba raditi i naučiti ga nečemu) – pas završi na ulici. Velić piše kako se “ne može vidjeti da je vlašićki tornjak lutalica”. Nažalost, itekako može. Među svim tim džukelama je i ogroman broj čistokrvnih tornjaka koji lutaju po ulicama. Upravo zbog razmišljanja sličnih Velićevom, Bosna i Hercegovina je prva i jedina zemlja u historiji koja je izbačena iz Svjetske kinološke organizacije.

Veliću, kako se vidi iz teksta, očito smeta što se ulični psi više ne smiju ubijati (navodi kako ih se ranije ubijalo i do šest-sedam hiljada godišnje) te piše i kako je zakon nakaradan i kako se njegova majka metlom obračunava sa psima. To nije ništa drugo do javno pozivanje na kršenje Zakona (čak i piše i kako ga njegova majka krši – maltretiranje i namjerno povrjeđivanje životinja je protivzakonito) te bi još i da se nastavi sa ubijanjem pasa. Zakon kao zakon nije nakaradan (štaviše, jedan je od najnaprednijih u Evropi), nakaradno je njegovo provođenje. Jer, da su gradske vlasti učinile ono što su bile dužne po zakonu – pasa ne bi bilo na ulici već bi bili u skloništima i sigurni od Velića i njemu sličnih.

U tekstu se spominju i tri psa koji leže na sred ulice i griju se na zubatom suncu, a prolaznici se spotiču o njih. Sudeći po tekstu, ulični psi čak ne mogu mirno da se ugriju ni na “zubatom” suncu, a da nekome ne zasmeta. I ko je tu ugrožen? Ljudi ili psi koji samo pokušavaju da prežive?

A šta Kur'an kaže o životinjama?

Budući da Velić ima očit problem sa ovim našim zakonom, bilo bi dobro da malo pogleda šta islam kaže o životinjama, budući da će to, kao imam i uposlenik Islamske zajednice, vjerovatno više poštovati:

Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas. (Kur'an, 6:38)

„Ako neko greškom ubije makar vrapca ili nešto veće od njega, srest će se sa Božijim ispitivanjem“. (Miškatu-l-mesabih)

Također, Ebu-Hurejre (nadimak, uzgred rečeno, znači: Otac Mačkice, jer je ovaj drug poslanika stalno bio okružen mačkama), jedan od najplodnijih prenosilaca riječi poslanika Muhammeda, prenosi da je Poslanik jednom prilikom rekao: "Idući putem neki čovjek jako je ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. 'Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla', reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe." Kada su ga ashabi pitali: "Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva prema životinjama imamo nagradu?" odgovorio je: "U činjenju dobročinstva svakom živom hajvanu čovjek ima nagradu."

Prema tome, i ovi jadni bosanski ulični psi nisu ništa gori niti bolji od nas te umjesto da se Velić ovako bezrazložno i fašistički obrušava, mogao bi pomoći i udomiti jednog od onih tornjaka koje toliko voli i poštuje, a da nije ni svjestan koliko ih je prepušteno životu na ulici. Također, umjesto da se iskaljuje na psima, puno bi mu lakše i efikasnije bilo da vrši pritisak na vlasti da rade svoj posao. To bi itekako doprinijelo da više ne gleda džukele na ulici. Uostalom, tekst ionako govori o “psetokratiji”, a političare poredi sa bosanskim džukelama.

Udruženja za zaštitu životinja najavila su prijavu protiv Velića zbog javnog pozivanja na kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, a ja se iskreno nadam da će dotični ovaj tekst, ukoliko ga pročita, shvatiti kao krajnje dobronamjeran i da će mu barem malo otvoriti oči.