Predstava: Medeja, tuđinka

Adaptacija Carla Inieste kombinirajući tekstove Euripida, Seneke, Heinera Mülera i brojnih drugih savremenih umjetnika.

Predstava je rađena u koprodukciji Festivala u Meridi i Art Carnuntum Vienna Festivala.

Dvadeset i prvo stoljeće daje punu pravosnažnost mitu o čedomorstvu barbarke iz Kolhide, i simbol je konfrontacije  dvaju ekstrema/krajnosti, što predstavlja konstantu u grčkim tragedijama: Grka i barbara, muškaraca i žena, građana i stranaca, slobodnih ljudi i robova…

U ovoj predstavi ta polarizacija doseže svoj najbolji izražaj, i ukazuje nam na dva svijeta u sukobu: Medeja je arhaični, mitološki, magični, sveti svijet; svijet s vrijednostima koji uzdižu čovjeka, nasuprot Jasonu koji predstavlja današnji svijet, racionalni, materijalistički, pragmatičan i lišen ljudskih osobina.

Medeja je jedno veliko ogledalo ovog svijeta u kojemu i mi možemo ugledati  odraz nas samih kao stranaca. Namjerno stavljamo podnaslov “tuđinac” / “tuđi” upućujući na veliku dramu koja se dešava na početku 21. stoljeća u kojoj svi ljudi bježe iz svojih zemalja u potrazi za zlatom zapadnog svijeta, a u stvarnosti zapravo nalaze samo rasizam i ksenofobiju.

Medeja je pobjegla iz Kolhide, očarana Jasonom koji je tamo stigao s Argonautima (Korinćanima) u potrazi za Zlatnim runom. Strašna povijest Medeje nam pokazuje dva različita svijeta: obredni, primitivni, magični i ruralni svijet daleke Kolhide, koja je je smještena u današnjoj Gruziji – naspram urbanog, civiliziranog i pragmatičnog svijeta Korinta.

Atalayina „Medeja, tuđinka” sastoji se iz tri estetska i dramaturška svijeta, te tri definirana stila: započinje (po prvi put izvedeno u teatarskoj verziji u Španiji) u mitskoj Kolhidi, gdje boje, pjesme i dramski pokret prati etničke, baštinske i zemaljske pokrete, počevši od tekstova Grillparzera, Pasolinija i Apolona s  Rodosa. U Korintu će elementi biti otmjeniji, čišći, i tu je epicentar i tragedija počinje iz tekstova Medeje prema Seneki, Euripidu i materijalne Medeje Heinera Müllera. Kao treće, pronalazimo univerzalniji i savremeniji svijet, kojeg podupiru tekstovi “Ribera despojada” i “Paisaje con Argonautas” koje je Müller napisao o Medeji a koji otvaraju i zatvaraju predstavu na koralniji način.