Predstava: Ljupaf

RIJEČ REDITELJA

Volim se smijati, a Murray Schisgal je napisao veoma zabavan komad kojem se smijemo, s kojim se smijemo i oko kojeg se smijemo. Kakva blagodat!
Kako ova komedija, čija se radnja odvija 1960-tih godina u Brooklynu, u New Yorku, može danas dotaknuti naš život? Jednostavno: zato jer se svi mi volimo smijati i svi želimo osjetiti ljubav.Također, LJUPAF /LUV pokreće niz pitanja o životu: Šta je ljubav? Kako je naći? I kad je nađemo, kako je održati u životu u ovom svijetu koji ponekad izgleda potpuno okrenut naopačke?
Komedija Murraya Schisgala, LJUPAF/LUV, govori o ljudskim odnosima. Konkretno, riječ je o dvojici školskih prijatelja – neprilagođenom Harriju i materijalističkom oportunistu, Miltu –koji se ponovno susreću jednoga dana kada Milt spriječi Harrija u pokušaju da skoči sa bruklinskog mosta. Obojica pronalaze način da riješe vlastiti problem tako što jedan drugoga ponovno vrate u život, a Milt u Harriju vidi priliku da ostvari svoje planove. On želi ostaviti svoju ženu Ellen zbog druge,i namješta priliku da Harry upozna njegovu ženu. Kada se Harry i Ellen upoznaju, oni se „zaljube jedno u drugo“, ali ubrzo Ellen i Milt shvate da su ipak njih dvoje stvoreni jedno za drugo i oni se ponovno spajaju u njihovoj „ljupafi“.

Kada je komad premijerno izveden na Brodveju 1964. godine, svijet je bio mnogo drugačiji od današnjeg.Pa ipak, ljudi se nisu toliko izmijenili od tada. Još uvijek tražimo način kako da živimo jedni s drugima, da volimo jedni druge, da shvatimo smisao svijeta u kojem živimo.

Povrh svega, prije četrdeset godina uloga žene u svijetu bila je drugačija. Mnoge žene su odgajane u uvjerenju da je „ispravno“ žrtvovati svoje snove o karijeri i biti domaćica.U ovom komadu Ellen je suočena s tom dilemom i konstantno je muči pitanje – Mogu li voljeti čovjeka i biti mu vjerna, a u isto vrijeme biti vjerna sebi?

Nakon premijere na Brodveju u režiji Mike Nicholsa, sa Alanom Arkinom, Eli Wallacomi Anne Jackson, predstava je doživjela preko 900 izvođenja zbog životnosti koju je pisac dao svakom od likova. Oni neprekidno na sve strane traže ljubav, hvataju nas za grlo, zavrću nam ruku, ispunjavaju naša srca smijehom i bolom, i nikad ne popuštaju.

Režija: Ronald Rand
Asistent reditelja: Vedran Fajković
Scenografija i Kostimografija: Vanja Popović
Prevod teksta: Mirjana Jovičić
Inspicijent: Senad Bešić
Producent: Duška Amidžić
Direktor: Dragan Jovičić

LICA: HARRY: Muhamed Hadžović, MILT: Moamer Kasumović, ELLEN: Zana Marjanović

Šef tehnike: Mirsad Imamović
Svjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus
Ton: Edin Hajdarević i Dina Hajdarević
Majstor scene: Milan Nović
Dekorateri: Ahmo Rožajac, Emir Pamuk i Samir Muhović
Šminka: Jasmina Hadžić – Ajanović
Garderoba: Semra Đidelija
Rekvizita: Mirela Gutić
Video-projekcija: Dino Brutus
Stolarski radovi: Ramo Pamuk
Krojački radovi: Hajdar Tinjak
Patiner: Đanan Jaha