MESS: Pljačka plijena / Booty Looting

1.10.2013. u 19.30 / Narodno pozorište Sarajevo

Wim Vandekeybus je za booty Looting sastavio grupu od šest glumaca/ica, jednog muzičara i jednog fotografa. Muzika, pokret, riječ i fotografija su podjednako zastupljeni. Svaki od ovih medija dodaje konačnoj slici nešto novo, dok nešto drugo poništava.

Fotografija u predstavi booty Looting je sredstvo pomoću kojeg Vandekeybus govori o sjećanju. „Sjećanja su često oblikovana ili, pak, iskrivljena pod utjecajem fotografija. Prust je jedne prilike rekao da vizuelno sjećanje, ustvari, poništava sjećanje. Ukus i dodir su mnogo osjetljiviji, ali je vizuelni doživljaj jači. I upravo zbog toga se mnogo bolje možemo sjećati onoga što nismo doživjeli, već samo vidjeli na slikama.” Wim Vandekeybus I sam naslov booty Looting nagovještava proces izobličavanja sjećanja. booty Looting se odnosi na dvostruku vrstu pljačke – pljačku onoga što je već opljačkano, krađu već ukradenog, pljačku plijena.

Režija, koreografija i scenografija:

• WIM VANDEKEYBUS

Saradnici i igraju:

• JERRY KILLICK
• BIRGIT WALTER
• ELENA FOKINA
• DYMITRY SZYPURA
• LUKE JESSOP
• KIP JOHNSON

Muzika uživo:

• ELKO BLIJWEERT

Fotografija uživo:

• DANNY WILLEMS

Umjetnički asistent i dramaturg:

• GREET VAN POECK

Dizajn svjetla:

• DAVY DESCHEPPER
• FRANCIS GAHIDE
• WIM VANDEKEYBUS

Dizajn zvuka:

• ANTOINE DELAGOUTTE

Stilistkinja:

• ISABELLE LHOAS

Produkcija:

• ULTIMA VEZ

Koprodukcija:

• DANCE BIENNALE 2012 (VENICE, IT)
• KVS (BRUSSELS, BE)
• SCHAUSPIEL KÖLN (COLOGNE, DE)

Trajanje predstave: 110 minuta

Za informacije o ulaznicama obratite se: Narodno pozorište Sarajevo 033-221682

KOREOGRAF

Wim Vandekeybus je rođen u mjestu Herenthout (Belgija) 30. juna 1963. Nakon srednje škole odlazi u Leuven na studij psihologije. Međutim, 1985. se odlučuje za drugačiji put i odlazi na audiciju kod Jana Fabrea koji mu daje ulogu u komadu Moć teatarske ludosti. Dvije godine kasnije osniva trupu Ultima Vez. Prva predstava Čega se tijelo ne sjeća doživjela je međunarodni uspjeh i donijela mu njujoršku nagradu Bessie za inovativan ples i izvedbu. Danas, i nakon trideset godina, te mnogih filmova i video spotova Vandekeybus i dalje traga za novitetima i inovacijama. „Po meni, forma mora svaki put biti drugačija“, objašnjava Vandekeybus. „Upravo zbog toga, u jednom trenutku radim krajnje muzikalnu predstavu (nieuwZwart), dok se u drugom projektu baziram na iskustvo pojedinca (Monkey Sandwich), zatim pravim predstavu za mlade ljude, od kojih inače bježim (Radical Wrong), a odmah nakon toga se hvatam u koštac sa klasičnom mitologijom (Oedipus/bêt noir), ili nekim analitičkim komadom, u kojem fotografija ima dominantnu ulogu (booty Looting). “Ovako raznovrsnom repertoaru doprinosi i saradnja sa plesačima/cama, cirkusantima/cama, glumcima/icama, muzičarima/kama i umjetnicima/cama iz raznih drugih sfera umjetnosti. Zvuk i muzika čine nit koja se provlači kroz sva njegova djela. U decembru 2012. Vandekeybusu je Pokrajina Istočne Flandrije dodijelila nagradu Kaizer Karel. Ova nagrada se svake tri godine dodjeljuje jednom umjetniku/ci za njegov/njen izraziti talenat i doprinos u oblasti umjetnosti i kulture, njegovu/njenu predanost poslu, kao i rad sa mlađim umjetnicima/cama.