Esad Kulović i aneksijska kriza

Nakon urbanizacije, modernizacije i kulturnog razvoja, Sarajevo, ali i Bosna i Hercegovina, početkom dvadesetog stoljeća nailaze na velike turbulencije.

Austro-Ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878, iako je BiH i dalje bila pod turskim suverenitetom. Tako je Austro-Ugarska u oktobru 1908. objavila dekret kojim je pripojila Bosnu i Hercegovinu svojoj državi.

U ovome periodu bila je tzv. bosanska ili aneksijska kriza koja nije imala uticaj samo na BiH već i susjedne države.

Organizovani su veliki nemiri i protesti u zemlji zbog nezadovoljstva naspram objavljenje aneksije.

Kriza je okončana sporazumom u Berlinu u aprilu 1909, nakon što su velike sile prihvatile aneksiju Bosne i Hercegovine.

Gradonačelnik Sarajeva, u to vrijeme, bio je Esad Kulović.

Ukratko o četvrtom gradonačelniku

Riječ je o rođenom Sarajliji, porijekla iz stare janjičarske porodice, koji je rođen 1859. godine.

U djelu Bosansko pitanje i Austro-Ugarska autor, Ante Malbaša navodi kako je Esad Kulović među muslimanima zauzimao ugledno mjesto, te kako je on upavitelj zemaljskih željeznica. Malbaša Kulovića opisuje kao dostojanstvenog i ljubaznog čovjeka.

Iako je neredovno školovan, bio je veoma obrazovan, a znanje je širio čestim putovanjima. Pored maternjeg, govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik.

Bio je dopisnik lista Vatan.

U ranoj mladosti učestvuje u političkom i društvenom životu. Za općinskog zastupnika izabran je 1884. godine.

Ostat će upamćen po tome što je jedina osoba koja je tri puta birana za gradonačelnika Sarajeva. Prvi put na tu funkciju došao je 1905. godine.

Esad Kulović i aneksija

U tom periodu ponovo jača pokret za autonomiju koji se zalagao za suverenitet Bosne i Hercegovine, kao i blok koji je težio ka vraćanju BiH pod okrilje Osmanlija. Esad Kulović pripadao je, kako historičar Noel Malcom ističe, uglednim režimskim ljudima.

Novi statut je trebao biti utemeljen na modernim liberalnim načelima, te je trebao osigurati autonomno odlučivanje o svim opštinskim poslovima.

Sarajevo 1908. godine (Foto: Knjiga - Zaboravljeno Sarajevo)

Kulović je predvodio Muslimansku samostalnu stranku (stranka Naprednjaka i samostalaca). U Sarajevu se, u to vrijeme, pojavila potreba za novim Statutom oko kojeg su vođene velike rasprave. Novi statut bi omogućio doseljenim austrijskim i ugarskim državljanima pravo glasa, što statutom iz 1884. godine nije bilo moguće. Protiv ove odredbe bili su predstavnici Srba i dio muslimanskih zastupnika, dok su jevrejski, hrvatski i preostali muslimanski zastupnici, na čelu sa Kulovićem, bili za pravo glasa strancima, što je bila i namjera austrougarskih vlasti.

Kako ovi stavovi nisu izglasani, Kulović je podnio ostavku na mjestu gradonačelnika što je dovelo i do raspuštanja gradskog zastupstva. Na sljedećim izborima Kulović je ponovo izabran za gradonačelnika, ali su zaoštreni odnosi u gradskom vijeću.

Treći put je izabran za gradonačelnika 1913. godine, ali ovaj put, tu funkciju nije prihvatio.

Danas ulica u Općini Centar nosi njegovo ime, a na raskrižju te ulice i ulice Branilaca Sarajeva nalazi se Stambenoposlovna zgrada koju je za Esada Kulovića 1896. godine  projektovao arhitekt Karlo Paržik (slika lijevo).

Za njegovo vrijeme grad je dobio objekat namjenski izgrađen za potrebe Zemaljske štamparije 1906. godine. Iste godine je posvećena Crkva Svetog Trojstva, a 1909. izgrađena je zgrada Hrvatske centralne banke u blizini Prve gimnazije i Srednje umjetničke škole.

Preminuo je 1917. godine u Sarajevu.

Nad njegovim mezarom u maloj mahalskoj džamiji u ulici Provare, nalazi se sarkofag sa dva nišana od kojih je uzglavni sa fesom.

Ulica Provare, Foto: Navigator.ba:


Na njegovom nišanu nepoznati autor ispisao je epitaf na turskom jeziku: "'Bog je vječno živ. Ovdje počiva Mahmud Esad efendija Kulović, sin Sulejmana Rušdi efendije, potomak ugledne sarajevske porodice, koji je više godina bio gradonačelnik Sarajeva. Život je proveo u skladu sa životom vjerovjesnika Muhameda, bio je poznat po darežljivosti , lijepom odgoju i privržen nauci i drugim vrlinama. Služio je vjeri na opće zadovoljstvo. Umro je umro je 4. ševala 1335. godine 24. jula 1917 godine Neka je na njega Božija milost."