Vizije gradova iz prošlosti (FOTO)

Megalopolis budućnosti, ekološki prihvatljiv koncept današnjih gradskih dizajnera (Foto: Popsci.com)

Ubrzani urbani razvoj i njegovi najnoviji primjeri, najbolje se mogu vidjeti na nedavno otvorenom Shanghai World Expo-u. Dok su neke građevine sa tog Expo-a impresivne, poput 'Seed' katedrale, ponekad bi se trebali podsjetiti i kako su našu stvarnost zamišljale generacije prije nas.


Multi-Level Super saobraćajnica, october 1927 (Foto: Popsci.com)

Još od 19. vijeka, mnogi su maštali o tome kako bi gradovi budućnosti mogli izgledati, a baš i kao današnji, moderni arhitekti, prijašnje generacije gradskih planera, brinula je estetika i funkcionalnost budućih građevina. S obzirom na ubrzan razvoj gradova u '20-im godinama prošlog vijeka u svijetu, mnogi se nisu mogli ne zapitati, kako će pregust promet i prekomjerna populacija u gradovima utjecati na uvijete života svih građana, od djece, do poslovnih ljudi.


Grad u svemiru (Foto: Popsci.com)

U spomenuto vrijeme, budućnost su predstavljali visoki neboderi i cepelini na nebu. Tada se predstavio novi problem, a taj je bio ograničen prostor za gradnju, a javila su se i razmišljanja o migraciji sa planeta Zemlje. No, tad su se mnogi pitali, možemo li uistinu sagraditi metropolis na Marsu. Za te generacije, sve su mogućnosti bile sagledive i pobuđivale maštu. Ipak, ljudi su hrlili u gradove, hvatajući vlastite snove, a gradski planeri su u istom duhu, promišljali nova, revolucionarna rješenja za gradove budućnosti.
Multietažne prometnice, podzemni gradovi...


"Farma grad", Henry Ford (Foto: Popsci.com)

Proslavljeni američki arhitekt Harvey Wiley Corbett, koji je dizajnirao zgradu George Washington Masonic National Memorial, predvidio je kako će do 1950-ih, gradovi koristiti ulice na više razina, kako bi riješili problem prenapučenosti i prometnog kolapsa. zamislio je jednu razinu za pješake, dvije za vozila i zadnju za električne željeznice, dok bi krovovi velikih nebodera bili poletno-sletne piste za raznorazne letjelice.


S druge strane, profesor sa sveučilišta Columbia Philip B. Bucky, u julu 1934. godine, predložio je koncept podzemnih gradova, prema modificiranom dizajnu rudarskih jama. I dok je današnja generacija skeptična prema takvom konceptu zbog nedostatka sunca pod zemljom, generacija tog vremena, problem je mislila riješiti uvođenjem klime i umjetnog svijetla.

Ovako je u 1950-im trebao izgledati velegrad budućnosti prema Harveyju Wileyju Corbettu (Foto: Popsci.com)

Metropole u svemiru

Bilo je razmišljanja i o gradnji metropolisa u svemiru, a takav koncept ponudio je u maju 1956. godine Darrell C. Romick, naučnik sa odjela aerofizike u firmi Goodyeaer Aircraft Company. On je osmislio nacrt za rotirajući grad u svemiru, u obliku točka, a mnoge će to podsjetiti na kultnu '2001: Odiseju u svemiru' Stanleyja Kubricka. Prema njegovoj zamisli, astronauti bi u svemiru spajali kablove i rakete u veliki kotač, a svaka od raketa, služila bi kao zasebna građevina.

Današnji dizajneri gradove zamišljaju kao konceptualno ekološki prihvatljiva rješenja, s električnim vozilima i transportom, robotski kontroliranim farmama i tvornicama koje bi, primjerice, sakupljale kišnicu i prerađivale ju u pitku vodu. Ključ za ovu generaciju su alternativni izvori energije i zdrav život. Razina svijesti se uvelike promijenila u posljednjih stotinjak godina. Još samo da zažive i neka od futurističika rješenja.