Utočište za muslimane iz LGBTQ zajednice

Tekst preuzimamo s portala Manjine.ba, namijenjenog manjinskim i deprivilegovanim skupinama.

Na zatvorenoj Facebook stranici vlada strogo pravilo: učesnici ne smiju otkrivati lokaciju odmarališta. Razlog je i više nego jasan: 85 ljudi koji su se našli na skrivenoj lokaciji, negdje u šumama Pennsylvanije, došli su iz svih dijelova Sjedinjenih Američkih Država natrodnevno okupljanje LGBTQ muslimana, piše Washington Post, prvi medij kojem je dozvoljeno da prisustvuje ovom događaju.

Homofobija i islamofobija

Ta tri dana prisutni su proveli u molitvi, pohađajući radionice i slušajući predavanja o Isabelle Eberhardt, poznatoj i pod muškim imenom Mahmoud Saadi, koja je na samom početku 20. vijeka dekonstruisala rodne norme. Dio programa bio je posvećen diskusijama o borbi koju ovi ljudi vode kako bi pomirili svoju vjeru i svoju seksualnost i svim problemima koje to donosi: mnogi među njima rekli su da se suočavaju sa islamofobijom unutar same LGBTQ zajednice.

U ova tri dana žene i muškarci molili su se jedni pored drugih, što nije običaj u islamu. Neki od njih su sklopili nova prijateljstva i našli potencijalne partnere. Drugi su bili više zainteresovani za radionice na kojima je bilo govora o reakcijama na koje su naišli otkrivši porodici da su homoseksualni ili biseksualni. Ženama je bilo dozvoljeno da predvode molitvu.

„Na kraju trodnevnog odmora, mnogi učesnici su priznali da osjećaju kao da su konačno pronašli dom i porodicu“, kaže Tynan Power, jedan od organizatora događaja.

Bio je to treći ovakav događaj, koji finansijski podržava Muslimanska alijansa za seksualnu i rodnu različitost, osnovana u januaru s ciljem pomaganja LGBTQ muslimana. Još jedan sponzor događaja je grupa osnovana u Los Angelesu, Muslimani za progresivne vrijednosti.

Bre Campbell, 27-godišnjakinja koja je prešla na islam, živi u Detroitu i predstavlja se kao transrodna osoba. Na okupljanju, Bre je govorila o tome kako je teško biti transrodna osoba u džamiji, u kojoj su odvojene molitve za muškarce i žene. Većina vjernika u njenoj džamiji ne zna da je Bre rođena kao muškarac, jer bi je u tom slučaju poslali da se moli s muškarcima.

„Ali Bog ne pravi greške. Znam da mogu biti to što jesam i pored toga zadržati svoju vjeru“, kaže ona.

Bre je prihvatila islam prošle godine jer joj je smetalo što baptistička crkva, vjera u kojoj je odgajana, ne prihvata homoseksualne osobe i ideju istospolnih brakova. Ona je svjesna da su i neki muslimani protiv homoseksualnih i transrodnih osoba, i zbog toga osjeća kao da vodi dvostruki život. Istovremeno, Bre je i dobro poznata zagovornica prava LGBTQ osoba, dok je u svojoj džamiji prisiljena da se „vrati u ormar“, ne otkrivajući svoj cjelokupan identitet. Uprkos tome, islam joj se dopada jer je više usmjeren na samog Boga i zato što može pokriti svoju kosu i nositi skromnu odjeću bez da je iko ismijava jer je drugačija.

Dvostruka diskriminacija

Svoja iskustva dvostruke diskriminacije za Washington Post su opisali i 23-godišnja Kaamila Mohamed iz Bostona, imigrantkinja iz Somalije koja za sebe kaže da je biseksualna i queer, i koja se suočava sa diskriminacijom unutar zajednice svojih sunarodnjaka, te Thouheen Alam, porijeklom iz Bangladeša, koji je iskusio diskriminaciju kao musliman i kao pripadnik LGBTQ zajednice, a neprihvaćenost ga je dovela i do pokušaja samoubistva. Za sve njih, zajednica LGBTQ muslimana predstavlja porodicu i okruženje koje ih bezuslovno prihvata i dozvoljava im da budu ono što jesu, a da u isto vrijeme zadrže svoju vjeru.

El-Farouk Khaki, 49-godišnjak rođen u Tanzaniji koji danas živi u Torontu, radi kao advokat specijaliziran za zaštitu izbjeglica i imigranata na polju seksualne orijentacije. Zajedno sa svojim partnerom Troyem Jacksonom, Khaki svakodnevno provodi sate razgovarajući s mladim muslimanima.

„Mnogi mladi ljudi koji su zbog seksualne orijentacije izbačeni iz svojih porodica i osjećaju se napuštenima, doživljavaju nas kao svoju porodicu jer ih ovdje niko ne osuđuje“, kaže Jackson.

Na trećem okupljanju LGBTQ muslimana u SAD, Khaki je dobio ulogu rakiba, mentora koji je na raspolaganju za razgovor u svako doba.

„Prostor utočišta je tu da omogući izlječenje, jer mnogi ljudi koji ovdje dolaze žive vrlo usamljene živote“, kaže Khaki i prisjeća se kako je prije 20 godina, davno prije društvenih mreža i popularnosti Interneta, on sam osnovao Salaam, grupu za podršku gay muslimanima u Kanadi, koja je uskoro prestala s djelovanjem jer je Khaki primio prijetnju smrću od jedne muslimanske organizacije. Deset godina kasnije, pokrenuo je sličnu organizaciju, 2003. organizovao je prvo utočište za gay muslimane u Kanadi, a 2009. je pomogao u osnivanju džamije u Torontu u kojoj je muškarcima i ženama dozvoljeno da se mole jedni pored drugih.

„Sram je tako staromodan i unazađuje duh islama. Mladim ljudima, ali i svima ostalima, ja govorim da je islam živ, da je dinamičan i da diše u ljudima i da ga treba disati, kao što on diše u nama“, zaključuje Khaki.