Tukao me dvadeset godina, a ja sam ga voljela

"Tukao me s povodom ili bez ikakvog povoda, najprije bi me jako pljusnuo po licu, a onda gurao... Nekad bi se svađali, a nekad bi odjednom podivljao i nasrnuo na mene. Trajalo je to punih dvadeset godina, a ja sam plakala, trpjela jer sam ga voljela. Voljela sam čovjeka koji me maltretirao i nakon fizičkog zlostavljanja legla bih s njim u isti krevet. Pitate me zašto? Jer sam ga voljela".

Priča tako pedesetogodišnja Splićanka, jedna od brojnih žrtava obiteljskog nasilja, no jedna od rijetkih koja je svoj slučaj prijavila, a svoju kalvariju dugu dvadeset godina želi podijeliti u novinama, piše Slobodna Dalmacija. Ova priča objavljena je povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. 

Kao tridesetogodišnja žena počela trpjeti nasilje u obitelji, nekada svakodnevno po nekoliko puta, nekada bi na nekoliko dana prestalo:

"Čujte, bilo je strašno, ali uvijek mislite da je taj put zadnji put, da će se promijeniti. Iz sebe nastojite potisnuti sve ružne uspomene, sjećate se lijepih, jer i takvih je u našem braku bilo – govori nam sugovornica.

Gledala sam svoje modrice

Nakon takvog maltretiranja ona bi mirno krenula na posao, a pomagala je drugima, no njoj nitko nije mogao pomoći. On se iz nasilnika pretvarao u dobrog susjeda, odanog prijatelja ugodnog u društvu, takvoga su ga svi poznavali, no u četiri zida zbivala se drama.

"Trpjela sam puno, trpjela sam fizičku i psihičku bol, gledala te modrice po svom tijelu, sreća da nisu bile vidljive ispod odjeće" priča Splićanka, žrtva zlostavljanja.

Kako je vrijeme prolazilo, napadi nisu prestajali, a s vremenom se ugasila ljubav jer ona je postala svjesna da svog krvnika ne može voljeti. S vremenom i djeca su postala žrtve jer vidjeli su nasrtaje na nju, muž joj se obraćao grubim riječima.

Nakon rastave našla sam mir

"U tom trenutku osjećaš se jadno, kao osoba, kao žena, bez imalo samopoštovanja, jer si zgažena, bačena kao stara krpa, doslovno i u prenesenom značenju i odjednom osjetiš da ne možeš više i odeš s djecom iz stana", prisjeća se tih dana Splićanka.

Imala je sreću da pronađe dobre ljude u Sigurnoj kući u Splitu - tamo je od nasilnika pronašla spas i mir. U isto vrijeme supruga je prijavila policiji, dobio je kaznu, ubrzo su se i sudski rastali i za nju je tek tada nastupio pravi mir.

"Razgovor je za svaku žrtvu bitan. Kad bih ja progovorila o svom iskustvu osjećala bih kao da mi nestaje stres.

Preporučujem ženama da ne trpe, već neka o svom iskustvu progovore, neka dođu anonimno u udrugu, razgovor im neće škoditi", govori ova Splićanka koja je nekad bila žrtva nasilja, a danas je aktivistica koja pomaže drugim ženama, piše  Slobodna Dalmacija.