Sva su jela rajska s rajčicom

Teško je vjerovati da je ovo svenamjensko, rasprostranjeno, fino “povrće” nekad smatrano otrovnim.

Sjemenje je u Evropi nekad sađeno samo radi estetike, plodovi se nisu jeli

Rajčica ili paradajz je, botanički gledano, voće i bliski srodnik joj je krompir. U Evropu je stigla iz Južne i Centralne Amerike. Španski istraživač Cortez je 1519. otkrio paradajz u Montezuminim vrtovima.

Tadašnji plodovi su vjerojatno bili žute boje jer je paradajz u Italiji i Španiji poznat po nazivom pomi d’oro, što znači žuta jabuka. Izvan Južne Amerike, Italija je prva koja je prihvatila i kultivirala ovo 'povrće'. Francuzi su je zvali pommes d’amour, što znači ljubavna jabuka jer su joj pridavali svojstva afrodizijaka.



Danas je paradajz gotovo nemoguće izbjeći. Štogod odlučili raditi s njim, počnite od svježeg ploda. Kad ga kupujete na tržnici, koristite nos. Pomirišite dio s cvijetom (ne s peteljkom). Oni koji najbolje mirišu, imat će najbogatiji ukus. Ne očekujte previše od kupljenih u supermarketima, bez obzira šta piše na njima.

Birajte rajčice koje su okrugle, pune i djeluju teške za svoju veličinu i one koje nemaju oštećenja. Čuvajte ih u hladnom, tamnom mjestu, s peteljkom prema dolje i koristite ih kroz nekoliko dana. Hladnjak je neprijatelj rajčice, jer joj smanjuje okus i čini njeno meso gnjecavim.

Kako god ih pripremali, jedite ih! Sok od paradajza snižava krvni pritisak, olakšava probavu i potiče izlučivanje želučanih i crijevnih probavnih sokova. Bogate su vitaminom C, vitaminom B1 i karotenom. Pune su željeza i bakra te mangana, pa uživajte u njima dok su u sezoni, objavio je Index.hr.