Sedam najopasnijih britanskih navijačkih skupina

 

 

Huliganska navijačka skupina nogometnog kluba Millwall - The Bushwackers - uzela je ime iz američkog građanskog rata, od vojnika koji su bili zaduženi isključivo za zasjede. U svoju čast Millwallovi navijači "izumili" su čak i oružje - "Millwall cigle", napravljene od smotka mokrih i "cementiranih" novina i korištene u premlaćivanju protivničkih navijača. Na vrhuncu svoje moći,

80-ih godina prošlog stoljeća, navijači Millwalla organizirali su i izveli niz vrlo ozbiljnih nasilničkih akcija tokom nogometnih utakmica svog kluba. Odgovorni su za neke od najgorih nereda u historiji britanskog nogometa, odnosno organiziranog navijanja. Danas ova navijačka skupina nije jaka kao nekad, ali još uvijek su u stanju počiniti monstruozne zločine. Godine 2001. dvojici navijača Wolverhamptona Bushwackersi su brutalno isjekli nožem lica, dok su 2002. godine organizirali i započeli krvave nerede u noći utakmice njihovog kluba s Birminghamom, koje je jedan veteran britanske specijalne policije opisao kao najgore nasilje koje je vidio u svojoj karijeri.

 

U kasnim 70-tim godinama prošlog stoljeća uzvik: Zulu, Zulu! na ulicama Birminghama mogao je značiti samo jedno: Zulu Warriors, navijači Birminghama, spremaju se za obračun. Poznati po tome što se u njihovom sastavu nalaze članovi iz različitih etničkih skupina, navijači Birminghama osamdesetih su bili jedna od zastrašujućih britanskih bandi okupljenih uz nogometne klubove i česti začetnici masovnih nereda prije, za vrijeme i poslije nogometnih utakmica na Otoku. Najpoznatiji su njihovi obračuni s navijačima Aston Ville na dane derbija.

 

Zului su, inače poznati po beskompromisnoj obrani "svog" teritorija od gostujućih navijačkih bandi. Između mnogih nereda koje su inicirali Zului, najpoznatija je serija tučnjava u Cardiffu 2001. godine, u kojima je jedna osoba ubijena, a devet osoba zvjerski premlaćeno i otpremljeno u bolnicu. Godine 2006., za vrijeme utakmice FA kupa, oko 200 navijača Birminghama srušilo je stadionsku ogradu koja ih je razdvajala od navijača Stokea. Uslijedila je tučnjava s protivničkim navijačima, a potom i napad na policiju, koja će nerede kasnije opisati ekstremno nasilnima.

 

Druga po zlu poznata navijačka skupina iz Biminghama navijači su Aston Ville - poznati po imenima Aston Villa Hardcore. Kao i druge navijačke skupine, i Villiansi su danas marginalizirani, a svoju reputaciju gradili su osamdesetih i devedesetih prošlog te u prvim godinama tekućeg stoljeća. Obračun poznat kao ''Battle of Rocky Lane'' iz 2002. godine podsjetio je na "najslavnije" dane Villinih huligana. Riječ je o seriji nereda koja se dogodila poslije meča Aston Ville i Birmingahama.

 

Godine 2005., član organizirane skupine Villinih huligana Steven Fowler, koji je ranije već ležao šest mjeseci u zatvoru zbog spomenutih nereda iz 2002. godine, dobio je godinu dana zatvora za svoje učešće u organizaciji tučnjave Villa Hardcord's-a i navijača Chelsea - Headhuntersa. Obračun se dogodio na londonskom King Crossu godinu dana ranije. Iste godine - 2004. - nekoliko Villinih navijača bilo je umiješano u nerede i tučnjavu s navijačima Queen Park Rangersa u kojima je ubijena jedna osoba.

 

 

 

Londonska banda huligana koja je najaktivnija bila u razdoblju od 1970. do 1990. godine, pristala uz nogometni klub West Ham United, poznata je pod imenom Inter City Firm. Riječ je o navijačkoj skupini koju neki drže za najopasniju huligansku bandu Velike Britanije. Ime su dobili po Inter City vozovima kojima su putovali na utakmice, a zapamćeni će ostati po navici ostavljanja vizit karte na osobama koje su ranije zvjerski premlatili. Na karticama koje huligani ostavljaju na svojim žrtvama piše: "Čestitamo, upravo ste sreli Inter City Firm."

 

Za razliku od većine drugih navijačkih bandi, kako je to pojasnio Cass Pennant - bivši vođa Inter Citya, navijači West Hama nisu rasisti niti neonacisti. Ipak, pristojni i dobri zasigurno nisu. Brojni su registrirani primjeri njihovog huliganskog divljanja i ekstremnog nasilja, najčešće organiziranog prije, za vrijeme i poslije utakmica s londonskim rivalima, kao što su Millwall's Bushwackers. Omiljeni su im napadi na pubove u kojima se okupljaju protivnički navijači.

 

 

Navijačka skupina Portsmoutha - 6.57 Crew - ime je također dobila po vozu, onom kojim se subotom voze na utakmicu, do stanice Waterloo. U osamdesetima je ova navijačka skupina bila jedna od najvećih i uzrokovala je niz nereda u cijeloj zemlji. Tučnjave s navijačima drugih klubova visoko su na njihovoj listi prioriteta, možda čak i iznad bodrenja svog kluba. Godine 2001. upustili su se u obračun s navijačima nogometnog kluba Coventry City. U pitanju je bilo gostovanje, pri kojem su navijači Portsmoutha trgali stadionske stolice i bacali ih na domaću publiku. U neredima 2004. godine, kad su prije i poslije utakmice masovno nasrnuli na navijače Southamptona, uhićena su 93 pripadnika 6.57 Crewa, uključujući desetogodišnjeg dječaka koji je postao najmlađi osuđenik za huliganizam u historiji Velike Britanije. Tom prilikom stradao je i znatan broj pripadnika policije i osiguranja. Preko stotinu Portsmouthovih huligana imalo je zabranu putovanja na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine, zbog zločina počinjenih na i oko stadiona širom Engleske

 

 

Kao što je Manchester United jedan od najvećih nogometnih klubova svijeta, tako i njegovi navijači, poznati pod imenom Red Army, tvrde da su jedna od najbrojnijih i najopasnijih navijačkih skupina. Ime Red Army danas označava navijače Manchestera u cjelini, ali sedamdesetih je ono bilo sinonim za neke od najvećih huliganskih nereda vezanih uz britanski nogomet. Posebnu huligansku aktivnost iskazivali su u sezoni 1974./'75., kad je United ispao iz Premier lige u niži rang natjecanja. Ispadanje je razbjesnilo njegove navijače, pa su cijelu godinu krstarili Engleskom bilježeći nerede gdje god se pojave na gostovanju. Njihove "aktivnosti" dovele su do ograđivanja navijača žicom na engleskim stadionima. Masovni obračuni s protivničkim navijačima dokumentirani su u filmu Hooligan iz 1985. godine, koji se bavi obračunima navijača Uniteda s Inter City Firmom u okolici Manchestera. 

 

 

Kad neka navijačka skupina sebe nazove Headhunters (Lovci na glave), onda možete pretpostaviti da s njima nije dobro imati posla. Ovo ime za svoju skupinu uzeli su huligani koji stoje uz čuveni londonski nogometni klub Chelsea. Poznati su i prepoznati po svom rasizmu, a povezani su s rasističkim skupinama National Front i Combat 18. Godine 1999. u redove Headhuntersa ubacio se reporter BBC-a, radeći reportažu o ovoj zloglasnoj skupini. Jedan od vođa Headhuntersa Kevin Whitton osuđen je 1985. godine na doživotnu kaznu zatvora, nakon napada koji je okarakteriziran kao najgori u historiji britanskog nogometnog navijanja. Nakon što je Chelsea izgubio jednu utakmicu, Whitton je s nekoliko drugih pripadnika skupine upao u lokalni pub, vičući: Rat, rat, rat...! Kad su desetak minuta kasnije izašli iz kluba, na podu su ostavili pretučenog i umirućeg Amerikanca, voditelja puba. Jedan od huligana vikao je: Prokleti Amerikanci, došli ste uzimati naše poslove!