Pola Kinski: Otac me pretvorio u seksualni objekt

Radiosarajevo.ba
Pola Kinski: Otac me pretvorio u seksualni objekt


Zvala ga je Babbo. On je bio legendarni Klaus Kinski, najslavniji njemački glumac svoje generacije. Ona je bila njegova prekrasna Pola, njegovo prvo dijete. Otkad pamti, njen otac je divlje, intenzivno, uznemirujuće karizmatično i emocionalno ekstravagantno obasipao pažnjom. Davao joj je skupe poklone, oblačio u najljepšu odjeću, laskao joj strastvenim komplimentima, zvao je desetke puta dnevno, pisao razglednice iz svih dijelova svijeta. Uz sve to, od pete do devetnaeste godine konstantno ju je seksualno zlostavljao, piše Jutarnji.hr.

Pola Kinski danas ima 61 godinu i prvi put je u knjizi Kindermund (Usta djeteta) javno iznijela što je trpjela od svog oca. Optužila ga je za silovanja, incest, pretvorio ju je u “seksualni objekt na svilenim jastucima”, napisala je u knjizi.

"Pokušao mi sve uzeti"

“Kad sam bila dijete, vidjela sam ga kao Boga jer mi je mogao učiniti što je želio. Mogao je uzeti moje tijelo. Govorio mi je kako da namjestim kosu, koju odjeću moram nositi. O svemu je odlučivao. Pokušavao mi je kontrolirati misli, osobnost. Pokušao mi je uzeti sve, nije to bio samo seks”, ispričala je nedavno Pola Kinski za The Sunday Times.

Najšokantnije je kako je Kinski seksualno i emocionalno zlostavljao malu djevojčicu, vlastitu kćer, sramežljivu i usamljenu, za koju je tvrdio da je voli najviše na svijetu. Iako je bilo poznato da je imao odnose s maloljetnicama, nitko ga nikada za to nije javno optužio. Njegova druga kći, glumica Nastassja Kinski, Polina mlađa polusestra, priznala je da se često osjećala nelagodno zbog očeve pažnje, ali nikada se ništa nije dogodilo.

Kinski je glumio egomanijake, poremećene i bijesne likove, kakav je bio i sam. Kad je zastrašujuća istina izašla na vidjelo, nitko nije bio iznenađen što je njegova slava i demonski mračna karizma uspješno čitavog života skrivala seksualne zločine zaključane u kćerinoj duši.

Hladan odnos s majkom

“Govorio je da su svi muškarci š***i, osim njega. ‘Nijedan muškarac na svijetu nema pravo raditi ti stvari koje ja radim’”, prisjeća se Pola. Ipak, njena knjiga nije samo priča o 14 godina dugom zlostavljanju, nego i o njenom oslobađanju i snazi ljudskog duha. Danas je Pola u gotovo tri desetljeća dugom braku s odvjetnikom Wolfgangom Hoepnerom s kojim ima troje odrasle djece. Glumu kojom se bavila od djetinjstva do ranih 20-ih, kad je upoznala supruga, odbacila je kad je zasnovala obitelj.

Polini su se roditelji razveli kad su joj bile tri godine, a majka se ubrzo preudala i zatrudnjela. Pola se osjećala neželjenom i, kako je rekla, ne sjeća se majčina dodira i nema niti jednu fotografiju na kojoj je majka grli.

Pozivi i pisma

Čak je osjećala i svojevrsnu majčinu ljubomoru zbog neprestanih očevih telefonskih poziva i pisama upućenih njoj. S druge strane, otac, na vrhuncu glumačke slave, vodio ju je u najskuplje restorane i hotele, ali bilo je dovoljno da ih neko pogleda i Kinski bi podivljao i bacao stolice, te napuštao lokal bacajući konobaru novac u lice. Pola ga se oduvijek bojala, ali za razliku od majke od njega je dobivala pažnju. Prvi put ju je silovao kad joj je bilo samo pet godina. No, prvo zastrašujuće iskustvo koje opisuje u knjizi dogodilo se kad je imala devet godina u luksuznom apartmanu hotela Four Seasons u Münchenu.

“ Babbo je legao na krevet i pritisnuo me uza se, nije me puštao. Stavio mi je ruku na hlače. Odmaknula sam ruku, ali on ju je vratio. Ljubio mi je uho, dahtao po vratu, disao brzo i neravnomjerno. Polagano mi je otkopčao gumbe na hlačama. Bila sam prestravljena. Pokušala sam pobjeći, ali me stisnuo čvršće. Ležala sam nepomično. Njegovo je disanje postalo glasnije, divlje. Tijelo mi je obamrlo, mrtva sam. Kroz ogledalo odlazim u more. Ja sam najmlađa kći Morskog Kralja, plovim za plavom ribicom na putu do mistične školjke. Brzo se mičem svojim ribljim repom. Moja duga kosa vijori u moru”, opisala je Pola u knjizi.

Nije je ostavljao na miru ni kad je bio na putu konstantno joj pišući.

“Svake noći, dok svi spavaju, upuže u moj krevet. Tresem se od straha. Gadi mi se, a još više se gadim sama sebi. Želim umrijeti. Čim nestane iz sobe, trčim u kupaonicu i povratim sve iz sebe. Moram ispovraćati krivnju iz sebe. Istružem se četkom od glave do pete, iznova i iznova. Klečim u kadi i sklopljenih ruku preklinjem nebesa i Boga da mi oproste”, piše dalje Pola.

I danas ima problem shvatiti što se tih godina događalo.

"Zastrašivao me"

“Pitala sam se zašto sam mu odlazila? Znala sam što mogu očekivati. Sada znam da je to bilo zato jer sam ga trebala kao zrak. Nije to bilo zbog Rolls-Roycea, skupe odjeće i cipela, nego zbog osjećaja koji mi je davao, da je fantastično to što postojim. Bio je jedini koji mi je pružao taj osjećaj. Majka mi je uvijek davala do znanja da joj smetam. Tako je ta stvar sa seksom, smatrala sam, potrebna, dio svega toga, neizgovoreni ugovor. Ne zato što mi je otac rekao da će on završiti u zatvoru ako to ikome kažem, nego zato što sam bila ovisna o tome da me netko voli. Moj je otac to znao, to je osjećao i koristio”, sigurna je Pola.

Ispričala kad je imala 19

Napokon, kad joj je bilo 19, sve je ispričala majci i očuhu, a majčine su jedine riječi bile da je oduvijek naslućivala nešto jer Pola se iz Rima uvijek vraćala jako uznemirena. Očuh se pokazao punim razumijevanja, slušao je danima, satima, uvjeravajući je da je ona nevina u cijeloj priči. No, nitko nikada nije obavijestio policiju, možda zato, pita se Pola, jer je Kinski imao energiju koje su se ljudi bojali.

Pola je ocu napisala pismo zahtijevajući da je nikada više ne dotakne te da se jedino mogu nalaziti kao otac i kći. No, on to nije želio prihvatiti. Ponovno se našla s njim u Parizu 1979., kad joj je bilo 27 godina, i taj je put došla sa sadašnjim suprugom, tadašnjim dečkom. To je bilo prvi put da ju je otac vidio s drugim muškarcem. Kinski je odbio razgovarati s njim. I to je bio posljednji susret oca i kćeri. Deset godina poslije Kinski je umro.

“Ništa. Nisam bila sretna. Nisam bila nesretna. Ali osjetila sam da me nešto napušta. Tada sam počela odlaziti na psihoterapiju. Moj psihijatar mi je objasnio da je moj osjećaj panike, anksioznosti, straha od smrti rezultat onoga što mi se dogodilo s ocem. Oduvijek sam mislila da to dolazi izvana, da je to Božja kazna ili nešto drugo”, kaže Pola.

"I danas osjećam krivnju"

Više od 20 godina nakon očeve smrti odvažila se otvoreno ispričati stravu koju je proživljavala punih 14 godina, jer ranije se, tvrdi, nije osjećala dovoljno snažnom za to. Godinama se borila s pretjeranom ljubomorom zbog osjećaja da nije voljena, ali i pretjeranom brigom za vlastitu djecu.

“Prije 20 godina trebala mi je sva snaga da preživim. Čak i danas jedva da prođe dan a da ne osjetim paniku, osjećaj krivnje. Neprestano se bojim smrti. Konstantno mislim da ću umrijeti već sljedeće sekunde. Bilo je trenutaka kad sam mislila da ne mogu više izdržati, da ću se ubiti. Ali, željela sam živjeti jer volim život i zato sam se borila da se vratim, kroz sve te osjećaje”, zaključila je Pola.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije