Odgajanje bonsai stabala: Umjetnost koja živi

Prije 65 godina, 6. avgusta 1945. godine, Amerikanci su upotrijebili prvu atomsku bombu. Tim, tada poptpuno novim oružjem strahovite razorne i toplotne moći, iz bombardera B-29, zvanog "Enola Gay" bombardirana je Hiroshima. Poginulo je na hiljade Japanaca-civila. Još jednom atomskom bombom bombardiran je grad Nagasaki i japanski vojni vrh je shvatio da mora potpisati kapitulaciju, što je značilo definitivan kraj Drugog svjetskog rata. Nakon bombardiranja Hiroshime, u gradu koji je bio jedna velika ruševina, igrom slučaja jedno malo bonsai-drvo ostalo je neoštećeno. To stablo je skoro 35 godina u Washingtonu, kao nacionalni dar Japana.

Da to bonsai stablo može govoriti, moglo bi reći mnogo toga. Za 400 godina, koliko je staro, preživjelo je mnoge ratove, pa i Hiroshimu, užas kada je na taj grad bačena atomska bomba, rekao je Jack Sustic, kustos Nacionalnog muzeja bonsai i penjing stabala u Washingtonu za Glas Amerike.

Bonsai iz Hirošime, sa još 53 druga stabla, prebačen je u Ameriku 1976. godine, kao japanski poklon u povodu 200-te godišnjice postojanja Sjedinjenjih Država. Radi se o vrsti japanski bijeli bor, a stablo je uzgajano u porodici Yamaki. Yamakijevi su imali rasadnik bonsai-stabala i od 1625. a o bonsaiu koji je poklonjen SAD-u brinulo je 6 generacija te porodice.

„Gospodin Yamaki, vlasnik i donator, obišao je stablo 4, 5 godina nakon poklanjanja. Za taj obilazak vezan je jedan interesantan detalj koji odslikava odnos odgajivača prema bonsai-stablima. Gospodin Yamaki je, gledajući svoje bivše stablo počeo plakati. Kustos muzeja se uznemirio, zabrinuo... Uz pomoć prevodioca gospodin Yamaki je objasnio da su mu suze potekle jer je osjetio da je drvo sretno i u našem muzeju", kaže Sustic.

Japanskim poklonom od prije 3 i po decenije Nacionalna botanička bašta u Washingtonu počela je stvarati kolekciju bonsai stabala, sada najveću na tlu Sjeverne Amerike. Oko 300 stabala razmješteno je u paviljone japanskih, kineskih i američkih bonsai stabala.

„Bonsai doslovce znači drvo u saksiji, posudi. Gledajući stabla iz naše kolekcije, posjetilac će shvatiti da to nije samo drvo u posudi. To je umjetnost, umjetnost koja živi“ - ističe gospodin Sustic, i dodaje da briga o bonsai-drvetu nikada ne prestaje jer je to umjetnost koja živi, a tehnikom podrezivanja se održavaju malima. Kako stabla rastu, moraju biti podrezivana jednom ili dva puta godišnje. Pojedina stabla su tako osjetljiva da ne podnose, primjera radi, masnoću sa prstiju osobe koja brine o njima, ne podnose grublje dodire, neoprezna pomjeranja... U takvim slučajevima iglice ili listovi počinju da venu, žute i moraju biti uklonjeni.

Kolekcija vašingtonskog Muzeja bonsai stabala je neprocjenjiva. Svako stablo je unikatno, prosječna starost je oko 100 godina, što znači da je o njima brinulo više generacija. Bonsai stabla cvjetaju, daju voće, mijenju boju tokom jeseni. Kustos kaže da sa ostalim članovima porodice jede jabuke sa jednog od 30 stabala bonsaia koje uzgaja u svojoj kući. Interesantno je da veličina plodova i cvijetova bonsai-a nije manja nego obično.