O strahu od vezivanja i bliskosti

Strah od vezivanja predstavlja tendenciju da osoba ulazi u površne i kratkotrajne veze, neobavezne šeme ili kombinacije kako bi izbjegla neprijatna osjećanja (strah, stid, povrijeđenost, bijes, razočaranje i sl.), te konflikte za koje pretpostavlja da može imati ako se veže i dopusti sebi da osjeti bliskost sa nekom osobom. 

Osobe koje imaju ovaj problem često mijenjaju partnere, čim osjete da može doći do vezivanja, one raskidaju. Sklone su seksualnim avanturama, seksu bez emocija, a mogu imati i seksualne probleme (ne uživaju dovoljno u seksu ili ne mogu da dožive orgazam jer ne mogu dovoljno da se opuste).

Ništa prije tridesete

Jedan od sličnih strahova je strah od braka, a od njega više pate muškarci. To potvrđuju i statistike koje pokazuju da muškarci sve kasnije stupaju u brak. Prije samo petnaestak godina, muškarci su se ženili u prosjeku između 26. i 28. godine, dok se danas samo nekolicina njih upušta u brak prije tridesete.

Svaka fobija je iracionalan strah, a strahu od vezivanja su podjednako skloni i muškarci i žene. 

Strah od bliskosti se često manifestuje i kao strah od izdaje. Bez obzira na to koliko jednog trenutka osjeća da je neko voli, osoba se plaši da će se to promijeniti i da će drugi zloupotrijebiti sve one tajne koje mu je kao najbližoj osobi povjerila. Za nju je bliskost opasna jer očekuje ucjenu, manipulaciju i izdaju.

Traume i bolna iskustva iz prošlosti

Osobe koje se plaše vezivanja imaju u svojoj životnoj historiji bolna iskustva odbacivanja i povrjeđivanja od strane osoba koje su za njih bile važne tokom razvoja, a tu je prije svega riječ o članovima porodice, ali i bivšim partnerima. Vezati se za nekoga znači otvoriti se za drugog, imati povjerenje u drugog. Ove osobe ne vjeruju drugima, strepe od mogućeg odbacivanja, kritike, prevare ili razočarenja, jer misle da će ih drugi odbaciti kada ih zaista upoznaju. 

Time što izbjegavaju da vole, oni zapravo lišavaju sebe mogućnosti da zaista budu voljeni od strane drugih. Zato stavljaju maske i predstavljaju se drugima kao oni koji imaju kvalitete, koji vrijede. Pri tome znaju da ova gluma može biti uspješna samo na nivou maske i površnog, početnog kontakta, a da svaki dublji odnos, svako bliže upoznavanje nosi opasnost raskrinkavanja, piše Stetoskop.info.

Treba praviti razliku između osoba koje imaju strah od vezivanja i iz tog razloga izbjegavaju bliskost i osoba koje nemaju ili imaju veoma slab kapacitet za vezivanje i emocionalnu razmjenu. Osobe koje imaju strah od vezivanja će učiniti sve samo da pobjegnu od svojih osjećanja (to su po pravilu emotivne, nesigurne, stidljive i povrijeđene osobe), dok osobe koje nemaju kapacitet za vezivanje nisu emotivne, a bazične odlike njihovog temperamenta su površnost i praznina.

Priznavanje problema i terapijski rad sa stručnjakom

Po pravilu osobe koje imaju strah od vezivanja, nisu svjesne svog problema. Ove osobe uopšte ne razmišljaju o vezivanju, a mnoge od njih nikada nisu ni imale iskustvo pravog i trajnog emocionalnog vezivanja. Osobe koje imaju strah od vezivanja su nesigurne, stidljive i preosjetljive na kritiku. One se često javljaju psihologu za pomoć tek onda kada njihovi problemi kulminiraju i nastane anksioznost ili depresija. 

Oni uče kako da ne budu više preosjetljivi na kritiku, da poštuju i cijene sebe umjesto da budu zavisni od tuđeg prihvatanja, uče kako da prevaziđu stid, da razvijaju povjerenje i asertivno izražavanje.

Terapijski rad tada podrazumijeva tretman ovih simptoma, ali se kasnije tokom rada može doći i do problema sa vezivanjem ako klijent na tome želi da radi. Ovi klijenti rijetko samoinicijativno žele da rješavaju svoj problem, ili iz razloga što ga nisu svjesni, ili pak zato što rješavanje ovog problema može biti bolno za njih.