O mladim prijestupnicima u Njemačkoj

Kako ophoditi sa mladim delikventima? Tim pitanjem se svakodnevno bavi sudac za mladež Johann Krieten iz Hamburga, o čemu izvještava Deutsche Welle.

U trapericama, puloveru i teškim cipelama u kojima su čarape koje je sam ispleo, sudac za mladež Johann Krieten silazi niz uske spiralne stube u istražni zatvor. Tamo iz ćelije izvede pritvorenika koji je pod istragom: „Kad iz ćelije izvedem okrivljenoga i dovedem ga u prostoriju za saslušanje, steknem prvi dojam o njemu. On u pravilu ne zna da je onaj tko je po njega došao sudac. Nekad doživim da ti mladi ljudi kad izađu iz ćelije veselo zvižduću. A kad se nalaze u pritvoru i kad ih se suoči s počinjenim kaznenim djelom, tužni su, potreseni, plaču. Tada slika izgleda drukčije.“

Plače li optuženik zbog taktičkih razloga ili ozbiljno žali? Što je istinito, a što nije? Neke stvari Johann Krieten može provjeriti vrlo jednostavnim pitanjima: „Kad se radi o osobnim uvjetima života mladog čovjeka, koji tvrdi da je iz neke određene zemlje, pitam ga o karakterističnim osobinama te zemlje: kako se zove neka velika planina te zemlje ili neka rijeka. Onda djelomice dobijem odgovor, da nema planina. I postaje jasno, da je upitan identitet koji je on naveo.“

Ovaj 52-godišnjak je već 13 godina sudac za mladež. Iako na prvi pogled djeluje blago i suzdržano, on zna biti i grub. Primjerice, kad je očito da optuženik laže. Mnogim počiniteljima kažnjivih djela uđe se u trag zahvaljujući prisluškivanju telefona, provjerom poziva mobilnim telefonom ili DNK-analizom.

70 posto mladih nasilnika potječu iz doseljeničkih obitelji. Sudac Krieten to ovako objašnjava: „Visok udio migranata među počiniteljima nasilnih kažnjivih djela sigurno je povezan s obiteljskom strukturom. U brojnim migrantskim obiteljima na nasilje se gleda potpuno drukčije, kod mnogih je to uobičajeno odgojno sredstvo, brojni mladi ljudi su to doživjeli i na nasilje gledaju kao na legitimno sredstvo za provedbu svojih ciljeva.“

Zbog toga mnogima nedostaje osjećaj da je nasilje neprihvatljivo, kaže Krieten. Po njemu postoje razne mogućnosti da se te mlade izvuče iz spirale nasilja: „Mlade nasilnike možemo često odvratiti od njihove kriminalne karijere samo ako promijenimo okolinu. Ako ih smjestimo dalje od njihove dosadašnje okoline. To znači, da mladi ljudi dobiju vrlo određene mogućnosti kretanja, tamo se moraju uklopiti i ispunjavati određene zadaće.“

Sudac Krieten smatra da nema smisla narediti im sudjelovanje u antiagresijskom treningu, a onda ih ponovo vratiti u okruženje u kojem su živjeli i prepustiti bezperspektivnosti.

Sudac iz iskustva zna da često vrlo snažno djeluje suočenje počinitelja kaznenog djela sa žrtvom: „Često im je vrlo neugodno kad vide posljedice svoga djela. Ne samo tjelesne ozljede, boli, ožiljke koji su ostali, nego i strah kojeg se žrtve ne mogu osloboditi. Da se više ne usude ići određenim putem, otići na određena mjesta, da izbjegavaju izlazak noću.“

Johann Krieten je uvjeren da se problem mladih nasilnika može obuzdati samo ako se posvuda angažira više ljudi: više policajaca i prije svega više socijalnih radnika.

dw_world.de/radiosarajevo.ba