Novembar je idealan za sjetvu ovog povrća: Na proljeće ćete imati raniji urod

Iako se baštenski radovi s dolaskom hladnijih dana uglavnom privode kraju, novembar je još uvijek pogodan za sjetvu pojedinih vrsta povrća. Mrkva, peršun i paškanat mogu se posijati prije zime, a pravilno obavljena sjetva omogućava im da na proljeće počnu nicati ranije nego kod uobičajenog proljetnog sijanja.

Kako navodi Agroklub, ove vrste dobro podnose niske temperature, a sjeme tokom zime prolazi prirodan proces koji mu omogućava da spremnije dočeka proljetno zagrijavanje tla pa se prvi plodovi mogu očekivati već u maju ili junu, zavisno od vremenskih prilika.

Prednost zimske sjetve je i u tome što biljke u proljeće imaju više vremena za razvoj korijena. Kada temperature porastu, sjeme počinje klijati, a biljke mogu napredovati sedmicama prije onih koje su posijane tek u martu ili aprilu.

Trending

In memoriam | Umro Edin Korjenić (Edo von Korjenic): Pjesnik koji je stvarao posebne svjetove

Koje povrće sijati

Za novembarsku sjetvu važno je odabrati sorte koje su otpornije na hladnoću i mogu dobro podnijeti zimske uslove.

Kod mrkve se preporučuju rane sorte poput Nantesa i Amsterdama, kao i odgovarajući rani hibridi. Kada je riječ o peršunu, mogu se sijati lisnate i korjenaste sorte, uz izbor onih koje dobro podnose mraz.

Paškanat također odgovara ovakvom načinu sjetve. Budući da njegovo sjeme inače sporije klija, jesenja sjetva može mu dati prednost u proljetnom razvoju.

Kad i kako sijati

Najpogodnije vrijeme je tokom novembra, a sjetva se, zavisno od vremenskih prilika, može obaviti i početkom decembra. Najvažnije je da tlo nije smrznuto, previše mokro ili blatnjavo. Ako je zemlja ljepljiva i teško se obrađuje, bolje je sačekati nekoliko dana da se prosuši. Rad u takvim uslovima može narušiti njenu strukturu.

Mrkva, peršun i paškanat najbolje uspijevaju u rastresitom, dubokom i dobro pripremljenom tlu. Na teškoj i zbijenoj zemlji korijen se može nepravilno razvijati, granati i deformisati. Prilikom pripreme gredice treba obratiti pažnju i na gnojidbu. Svježi stajnjak nije preporučljiv jer može privući štetnike, ali i doprinijeti nepravilnom razvoju korijena.

Ako je zemljište siromašno hranjivim materijama, može se dodati manja količina dobro zrelog komposta. Preporuka je da se izbjegava pretjerana upotreba mineralnih azotnih gnojiva kako se biljke ne bi podstakle na prerani rast prije zime. Sjeme se obično sije na dubinu od oko dva do dva i po centimetra, a redovi bi trebali biti udaljeni približno 20 do 30 centimetara.

Zbog mogućnosti da dio sjemena tokom zime ne proklija, sjetva se može obaviti nešto gušće nego u proljeće. Redove je dobro označiti kako bi se kasnije lakše razlikovali od korova. Dobar izbor je i kombinovanje mrkve i luka u istoj gredici. Njihovi mirisi mogu pomoći u odbijanju pojedinih štetnika, među kojima su mrkvina i lukova muha. Peršun i paškanat mogu se kombinovati s različitim vrstama povrća, ali ih je bolje ne saditi neposredno uz druge srodne biljke poput celera i komorača, zbog mogućih zajedničkih bolesti i štetnika.

Nakon sjetve dovoljno je sjeme prekriti zemljom. Nema potrebe za obilnim zalijevanjem jer u ovom periodu uglavnom ima dovoljno prirodne vlage. Mrkva, peršun i paškanat prilično su otporni na hladnoću, a snježni pokrivač može djelovati kao prirodna zaštita od velikih temperaturnih oscilacija. Ipak, dugotrajni periodi bez snijega, praćeni jakim mrazom i suhim vjetrovima, mogu predstavljati veći izazov za usjeve. Čim se snijeg otopi i temperature porastu, potrebno je pratiti razvoj biljaka, uklanjati korov i po potrebi prorijediti preguste redove.