Napokon odgovor na pitanje zašto psujemo

Svi mi kad nas spopadne napad bijesa, naglo se udarimo ili nas nešto iznervira, posebno u saobraćaju – reagujemo bujicom ružnih riječi, kojih se nerijetko kasnije postidimo.

Kada nam stvari baš i ne idu od ruke, psovke nam pomažu da se ispraznimo i osjetimo bolje. Svi mi to radimo, makar s vremena na vrijeme, neko više, neko manje, a sada je otkriveno odakle u nama potreba da psujemo i kako nam to izgovaranje opscenih riječi pomaže u životu.

Vjerovali ili ne, psovanje je zapravo jedan oblik vrištanja. Javlja se kao snažna potreba u situacijama kada smo vrlo uzbuđeni, posebno u neprijatnim situacijama. Psovanje za ljude ima efekat katarze, oslobađa neprijatne emocije i olakšava nošenje s fizičkim ili psihičkim bolom, ljutnjom i frustracijom.

U djetinjstvu psovanje je strogo zabranjeno, zato što se na korištenje ružnih riječi gleda kao na oblik bunta. Pošto su one dozvoljene starijima, adolescenti koriste psovke kao ulaznicu u svijet odraslih, piše Telegraf.rs.

Psovanje je povezano i s našom ličnošću. Tako su esktrovertne osobe i ličnosti koje karakteriše neprijateljstvo i netrpeljivost sklonije psovanju od drugih. Ljudi koji su po svojoj naravi blagi ili su savesne i odgovorne ličnosti daleko manje psuju.

Međutim, kakvi god da smo u suštini, problem je što nas kad psujemo drugi ljudi doživljavaju kao bezobrazne i nepristojne. Ovo posebno važi za žene, pošto je nekako svima ipak prihvatljivije kada psuju muškarci.

Koliko ćemo često psovati zavisi i od toga s kim smo u društvu ili da li se bavimo nekim stresnim poslom. Kada psujemo, privlačimo pažnju na sebe i šokiramo druge ljude, pa ih na neki način odgurujemo od sebe kako bismo stvorili određenu pauzu u komunikaciji.

Psovke koje koristimo često su reakcija na neki spoljni događaj, ali mogu da ukazuju i na unutrašnju priču, odnosno na to kako mi vidimo sami sebe i koje je naše mjesto u zajednici.

Kako stručnjaci savjetuju, jedini način da spijrečite neželjenu bujicu psovki, posebno u situacijama kada ružnim riječima nije ni vrijeme ni mjesto, jeste da napravite korak unazad. Zvuči šašavo, ali po svemu sudeći i te kako pomaže.