Kongres gastroenterologa

Pretpostavka da promjena prehrane može bitno utjecati na porast odnosno smanjenje učestalosti raka debelog crijeva, bez obzira na genetiku, dobila je i naučnu potvrdu.

Na tek završenom najvećem svjetskom gastroenterološkom skupu, kongresu Američkoga gastroenterološkog društva (DDW), održanom u Chicagu, prof. dr. Richard Boland s Baylor univerzitetskog centra u Dallasu iznio je podatke iz studije koja je potvrdila da previše crvenog mesa, fast food hrana i pušenje mogu značajno povećati opasnost od raka debelog crijeva.

Sami smanjujemo rizike

U studiji su praćeni Japanci koji su emigrirali u Kaliforniju i kod onih koji su promijenili način prehrane značajno je povećan broj oboljelih od raka debelog crijeva dok se takvo povećanje ne bilježi kod članova iste obitelj koji su ostali na staroj prehrani, kaže Boland. Dodaje da je tako potvrđeno prijašnje vjerovanje da genetika nije uvijek odlučujuća u tome hoćemo li ili nećemo oboljeti od raka debelog crijeva, pa možda i od drugih zloćudnih bolesti. Zbog toga prevencijom možemo značajno smanjiti faktore rizika.

“Kad se govori o raku debelog crijeva, na kongresu je također naglašeno da rano otkrivanje bolesti značajno povećava mogućnost izlječenja”, kaže jedan od sudionika kongresa, hrvatski gastroenterolog prof. dr. Rajko Ostojić iz Zavoda za gastroenterologiju KBC-a Zagreb. Dodaje također da nove dijagnostičke metode o kojima se govorilo nisu toliko invanzivne i daju sve pouzdanije podatke o bolesti.

Debljina ugrožava jetru

“Sve češće se koriste videoendoskopi s bijelim svjetlom. S njima se dobivaju slike visoke razlučivosti i povećanja pa se kromendoskopijom ili virtualnom kromoendoskopijom mogu uočiti već male promjene koje su još uvijek izlječive, što je vrlo važno ako se zna da od 10 najčešćih karcinoma kod muškaraca i žena pet nastaje u probavnom sustavu”, naglašava prof.dr. Ostojić.

Zato su u središtu interesa naučnika bile još dvije vrste raka i to hepatocelularni karcinom ili rak jetre koji je u čak 80 posto slučajeva uzrokovan virusnim hepatitisom te rak jednjaka uzrokovan GERB-om odnosno gastroezofagelanim refluksom - kad se želučana kiselina vraća kroz jednjak i nagriza njegovu sluznicu.

Anna Lok sa Sveučilišta u Michiganu istaknula je kako je nužno rano liječenje virusnog hepatitisa i B i C. No, osobito je važno da se već novorođenčad cijepi protiv hepatitisa B. Prof. dr. Ostojić kaže kako je prije dvije godine cijepljenje protiv hepatitisa B uvedeno i u hrvatski kalendar cijepljenja male djece, što će idućih godina dovesti do pada broja oboljelih od te opasne bolesti. Kod onih koji su oboljeli od hepatitisa B rak jetre uspješno se prevenira liječenjem.

“Zbog načina života sve češće se razvija gastroezofagealni refluks, a potom i Barrettov jednjak, odnosno predkancerogeno stanje”, rečeno je na kongresu. “Takav bolesnik ima 200 puta veću mogućnost za razvoj karcinoma jednjaka”, kaže prof. dr. Ostojić. Dodaje da se prije spomenutim metodama može otkriti rana faza ove bolesti i vrlo uspješno liječiti i to termoablacijom, fotodinamskom terapijom, endoskopskim odstranjenjem dijela tkiva i radiofrekvencijom što je predstavljeno i na kongresu.

Naravno, kongres nije mogao bez spominjnja NASH-a, nealkoholne bolesti jetre ili “masne jetre” koja može završiti cirozom, pa i rakom jetre, a nastaje zbog debljine. O problemu govori podatak da je tom bolešću izravno ugroženo 33 posto debelih Amerikanaca, a u Hrvatskoj čak 25 posto populacije. “S obzirom na to da zbog promjena prehrambenih navika postajemo sve deblji, svijetu prijeti epidemija nealkoholne bolesti jetre. To više što su bolesti jetre tihe, odnosno dugo traje dok se ne pojave prvi simptomi”, upozorava prvo svjetsko ime za liječenje NASH-a prof. dr. Arun Sanyal, budući predsjednik Američkog društva za bolesti jetre. Na kongresu je naglašeno kako je prioritet smanjenje tjelesne težine i rano otkrivanje bolesti kako bi se NASH moglo liječiti u ranoj fazi.

Vječito mladi crvi

Dok genetičarka Cynthia Kenyon, jedna od predavačica na kongresu, sa suradnicima ne uspije promijeniti ljudske gene tako da ostanu gotovo vječno mladi, pa time i mnoge bolesti pretvori u prošlost kao što je to već učinila s malenim crvom Caenorhabditisom elegansom koji umjesto tri sedmice može poživjeti i 200 puta dužee, ne ostaje nam drugo do prepustiti se u ruke liječnika i “krpati” što se može. Pomaže to ne samo da dulje živimo, nego i kvalitetnije bez obzira na to je li riječ o nekom od oblika virusnog hepatitisa, raka ili nealkoholnoj bolesti jetre, potvrdilo je to i više od 17.000 gastroenterologa iz cijelog svijeta na kongresu u Chicagu.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba