Kako prepoznati prikupljača životinja

25.04.12. 11:11

Radiosarajevo.ba

Prikupljanje životinja (poznatije kao animal hoarding) kao kompulsivni poremećaj potrebe za posjedovanjem i kontrolom životinja je sve veći problem u svijetu. Nama najbliži i najsvježiji takav slučaj je problem sa Senkom Šarić i psima iz Pruščakove ulice.

Ipak, Šarićeva je samo vrh ledenog brijega. Kada se malo više zarovi - da se primjetiti da gotovo u svakom naselju postoji barem jedna starija žena sa prekomjernim brojem mačaka ili porodica koja konstantno prikuplja životinje. Primjera radi, u Americi se svake godine prijavi najmanje 3.500 hiljade novih ovakvih slučajeva, a oko 250 hiljada životinja godišnje bude žrtvama prikupljanja. Zbog toga je sve veći broj web stranica i adresa na kojima se može potražiti pomoć te prijaviti prikupljače.

Prikupljanje životinja, kao poremećaj kod odraslih osoba, obično je izazvano nekim događajem ili situacijom poput gubitka, stresa u vezi, neimaštine ili zdravstvenih problema. Također, sakupljači životinja poznati su i po tome što opsesivno prikupljaju predmete.

Šta čini nekoga prikupljačem životinja

Prikupljači životinja uglavnom negiraju da su prikupljači. Ubjeđuju sebe i ostale da je pretjerano veliki broj životinja u njihovim domovima samo zbog toga što vole životinje i životinje trebaju njihovu ljubav. Nažalost, često njihove dobre namjere samo nanesu zlo životinjama.

Postoje tri ključna znaka prepoznavanje prikupljača životinja:
1) Osoba ima više od normalnog broja životinja u kući.
2) Osoba nije u stanju da obezbijedi minimalne standarde vezane za ishranu, higijenu, smještaj i veterinarsku brigu oko životinje.
3) Osoba konstantno poriče svoju nesposobnost pružanje ove minimalne brige te poriče i posljedice koje to ostavlja na životinje i ljude koji žive s njima.

Ne postoji tipični prikupljač životinja. Mogu biti svih dobi, iz različitih socio-ekonomskih grupa te oba pola.

Ipak, obično se mogu svrstati u jednu od najčešće tri kategorije, iako obično ispoljavaju karakteristike svih kategorija:

Prebukirani brižnik: Ovakvi prikupljači isprva pružaju adekvatnu brigu životinjama. S vremenom se broj životinja povećava i počinje se javljati problem, a prikupljač obično tvrdi da to uopće nije ozbiljno kao što drugi misle. Ovakvi prikupljači su obično socijalno izolirani, ali su voljni da prihvate pomoć i intervenciju (takav je veliki broj zaštitara u BiH).

Prikupljač spasilac: Kompulsivni poremećaj kod ovog tipa prikupljača bazira snažnoj želji da spasi životinje od mogućih smrtonosnih situacija. On obično prikuplja životinje misleći da niko drugi nije sposoban da brine o njima. Obično radi sa mrežom pomagača, a teško može da odbije da primi novu životinju.

Prikupljač iz koristi: Ovaj tip prikupljača uzima životinje kako bi služile njegovim potrebama i prilično je ravnodušan na njihovo zlostavljanje. Obično poriče da problem postoji te odbija bilo kakav autoritet ili pomoć, a ima snažnu potrebu da sve drži pod kontrolom. Ne pokazuje nimalo žaljenja niti osjećaja krivice. Ovaj tip se i najčešće vraća ovoj navici nakon nekog vremena.

U početnim stadijima prikupljanja, prikupljači obično pokazuju sposobnost za brigu o svojim životinjama. Ipak, kada shvate da se problem razvija - više nisu u stanju da to poprave. Tako uslovi u kojima životinje žive polako postaju sve lošiji.

Tu su i prikupljači-uzgajivači (puppy mills, farme životinja, i sl.), koji su obično i najopasniji za životinje. Oni gomilaju što veći broj životinja isključivo zbog materijalne koristi te ih nije briga u kakvim uslovima životinje žive, već samo da se mogu razmnožavati.

Koje životinje obično prikupljaju

Prikupljači nisu bazirani samo na mačke i pse, već prikupljaju i brojne druge životinjske vrste. Postoje slučajevi prikupljanja zečeva, ptica, tvorova te domaćih životinja poput kokoši i koza. Zabilježeni su čak i slučajevi prikupljanja egzotičnih životinja poput zmija i guštera. Ipak, prikupljači na našim prostorima su uglavnom ograničeni na pse i mačke.

Kućni ljubimci predstavljaju najveću grupu životinja u slučajevima prikupljanja životinja. Uglavnom zbog toga što je do njih lako doći i brinuti o njima. Mačke su najučestalije, što je i dovelo do stvaranja stereotipa o "ženi sa gomilom mačaka". Mačke ne samo da je lakše prikupiti, nego ih je i lakše sakriti, za razliku od pasa. Najčešće se prikupljači ograniče samo na jednu vrstu, ali nisu rijetki slučajevi prikupljanja čitavog niza različitih vrsta.

Kako to utiče na životinje

Posljedice koje životinje osjećaju variraju od slučaja do slučaja, ovisno od toga koliko dugo se nalaze kod prikupljača. Često su simptomi jedva vidljivi, iako životinja pati od nedostatka kretanja, stresa, hronične isprepadanosti, nedostatka povjerenja i nemogućnosti socijalizacije. Fizički simptomi obično uključuju primjetnu neuhranjenost, loše stanje dlake i parazite. Kako uslovi opadaju, a broj životinja raste, povećava se i nivo amonijaka iz fekalija te se šire i zarazne bolesti. Naposljetku, tu su i fizičke povrede, bolesti i izgladnjelost.