Inženjer traži posao: 'Bio sam gospodin, a sada sam klošar'

''Ja samo želim posao i želim raditi. Ne znam šta ću danas jesti, nemam niti lipe u džepu. Želim bilo kakav posao, bilo gdje pa makar i za platu od 1.000 kuna, samo da vratim kćerku'', jecaji su inženjera mašinstva Matije Rendića (39) iz Duga Rese kojeg život nije mazio, a protekle je tri godine bez posla, pišu Nezavisne.com.

Teško siromaštvo i loši uslovi života natjerali su ga da svoju kćerku jedinicu (13) preda roditeljima na brigu.

"Život me nije mazio. Prije jedanaest godina mi je iznenada umrla supruga, koja je bila magistar farmacije. Ja sam radio kao inženjer. Lijepo smo i pristojno živjeli. Nakon njene smrti, tada dvogodišnja kćerka i ja, ostali smo sami. No, nisam se predavao, borio sam se. Radio sam dva posla samo da joj sve osiguram. Firma u kojoj sam radio je kasnila s pet plata. Tražio sam bolji posao i pronašao ga u Italiji. Do prije pet godina sam tamo radio kao inženjer za platu od 25.000 kuna, no došla je recesija i sve je stalo. Vratio sam se ovdje i radio još nekoliko poslova, ali ni to nije dugo trajalo", priča očajni Matija i dodaje da je bio primoran da od Grada traži smještaj i socijalnu pomoć.

Drugog dana je dobio gradski stan na korištenje, a odobreno mu je i 600 kuna socijalne pomoći, od koje živi i danas. Uslovi u stanu su bili toliko loši da je kćerku nakon desetak dana poslao kod roditelja, s kojima nije u najboljim odnosima.

"Zbog gubitka posla i neimaštine sugrađani me nazivaju klošarom, a ponižavaju me i roditelji s kojima sam se zbog toga i posvađao. No, pomažu mi koliko mogu. Daju mi ponekad ručak, no majka je sada teško bolesna. Kada sam ocu predao kćerku na izdržavanje automatski je njemu pripala i penzija moje pokojne supruge. Spao sam na šestotinjak kuna, od kojih 450 dajem za režije. Mjesečno preživljavam sa 150 kuna, pa mislite kakav je to život", govori Matija dodajući da je u tri godine poslao dvjestotinjak molbi za posao, te da je na tek dvije dobio odgovor, i to negativan.

Kaže da mu svi poslodavci govore da je prekvalifikovan i da ga ne mogu zaposliti.

"Ovo je sve što imam", pokazuje na kutiju soli u derutnom gradskom stanu od 11 metara kvadratnih.

Uslovi za život daleki su od osnovnih. Grije se na poklonjenu kupaonsku grijalicu. Stan nema kupaonicu ni WC-a, već svi stanari zgrade koriste zajednički nužnik, koji je u očajnom stanju.

Osim što se našao u teškoj neimaštini, prošle godine ga je zadesila još jedna tragedija - kada mu je u stanu izbio požaru u kojem je ostao bez peći, hladnjaka, štednjaka, televizora... gotovo svega.

"Sve sam izgubio. Nekada sam bio gospodin, a danas sam klošar. Kakva je to država u kojoj školovani ljudi ne mogu dobiti posao", u očaju i na rubu suza pita se Matija.