Humanost poštara iz Srbije zadivila svijet

Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati nositi više od pisama.

"Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slijep za stvarnost, za stanje u kojem žive ova djeca, bez ičega, i usamljeni i napušteni stariji ljudi", kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču koju je objavio AFP, objavio i tajlandski Bangkok post, pišu Nezavisne.

Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji.

"Kada sam vidio da djeca moraju pješačiti do škole 10 - 15 kilometara svakog dana, živjeti bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam nekako pomoći", kaže on.

"Rekao sam sebi da moram nešto uraditi. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. vijeka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. vijeku", kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio vlastiti novac. U isto vrijeme, od svoje plate, koja iznosi jedva 300 eura mjesečno, donosio je čokolade i slatkiše djeci u dalekim selima.

"Nema više trgovina u selima, pa stanovnicima kupujem što im treba", kaže ovaj mladi čovjek.

"On je naš anđeo čuvar", kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posjećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gdje pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. Vozi u školu i njihovu djecu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pješačili osam kilometara. Već dvije godine finansira, organiuje i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dječaka starosti od sedam do 11 godina. Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organiziranu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, bilježnice i olovke i našao sredstva za šest računala. On je obnovio poljske zahode u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog ljeta je napravio igralište za učenike.

"Kad sam video ljuljačke, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Djeda Mraza", kaže Aleksandar (8), jedan od učenika.

"Dvije ljuljačke i tobogan. Za djecu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promijenilo čitav svemir", smije se poštar piše Mondo.rs.