Hiljadu razloga zašto je feminizam važan (i danas)

Poražavajući broj muškaraca, ali i žena, danas feminizam smatraju irelevantnom i dosadnom temom. To je uočila i novinarka i književnica Linda Grant koja je za Guardian podijelila svoje iskustvo „proslave“ međunarodnog dana žena i predstavila stranicu A Thousand Reasons why feminism is still relevant and necessary.

Kako prenosi Libela, sve je počelo Lindinim jutarnjim postom na popularnoj mreži Twitter, u kojem je simbolično svim ne-feministkinjama koje smatraju da apsolutno ništa ne duguju feminizmu, poručila kako je 1979. godine, u dobi od 28 godina, kako bi ostvarila pravo na kreditnu karticu za robnu kuću u Kanadi, morala ispuniti obrazac potpisan od strane njezinog muža ili oca.

Premda se niko od mladih žena, navedenih ne-feministkinja, ne bi želio vratiti u takva vremena, u kojima su finansije bile pod kontrolom muških članova porodice, većina žena 21. vijeka ne uviđa zasluge žena kroz historiju, a njihova postignuća uzima zdravo za gotovo, kao da su prava žena oduvijek postojala. Mlade, uspješne žene ne vide nikakvu zajedničku poveznicu između njih, uz poražavajuću činjenicu da današnje gledište na feministkinje jest kao na frigidne i ružne srednjovjekovne usidjelice koje mrze muškarce.

Feministička teorija usredočena je na ženu na načine promatranja situacija i iskustva žena u društvu kao osnovama predmeta istraživanja, ali je istovremeno i aktivistička jer se sa ženske pozicije trudi stvoriti bolji svijet za žene, a time i za cijeli ljudski rod.

Linda Grant

Sve je to, čitajući misli preostalih feministkinja širom svijeta, uvezala i Grant, koja nije niti mogla zamisliti koliku će famu stvoriti njezin osmomartovski post. Nekoliko sati kasnije, ispod njenog Tweeta su je dočekale objava žena o iskustvima sa seksizmima i tretiranju žena kao niže klase u društvu:

@harrietvde: "Moja majka bila je 39-godišnja ugledna novinarka u nacionalnim novinama, kada se udala za mog oca i bila prisiljena dati otkaz"

Ili, noviji, savremeni slučaj, nakon što su žene (prividno) dobile prava za koja je zdravorazumski pomisliti da se stiču rođenjem:

@beckyfincham: "2002. godine, nakon studija, radila sam kao u jednom poduzeću u Folkstoneu, gdje sam morala nositi suknju jer se šefu ne sviđaju žene u hlačama."

Još bezbroj ovakvih primjera potvrđuje kako javna sfera danas stvara privid korektnosti prema ženama, koji je upravo i isključivo privid jer je poznata činjenica kako su na određenim radnim mjestima žene još uvijek slabije plaćene od muškaraca, iako proizvode isti radni učinak i niz drugih primjera, dok je privatna sfera od strane većine konzervativno odgojenih muškaraca, što se žena tiče, i dalje predodređena za ulogu domaćice i brige o porodici.

Pripadnici stereotipno određenog „jačeg spola“ su na post Linde Grant i komentatorki reagovali uglavnom seksističkim ismijavanjem, ali je bilo i posramljenih muškaraca koji nisu mogli vjerovati da su komentari koje su mogli pročitati toga dana na Lindinom Twitter profilu, stvarni.

Da sva ta objedinjena ženska iskustva na Lindinom Twitter profilu ne bi otišla u historiju, zbog ograničenog broja postova na profilu, pobrinuo se Paraic O'Donnell, te postavio web stranicu na kojoj su sačuvani spomenuti postovi. Tako je, paradoksalno za današnje društvo, zahvaljujući doprinosu jednog muškarca i bezbroj žena, nastala stranica koja je poenta cijele ove priče: Hiljadu razloga zašto je feminizam još uvijek relevantan i neophodan.

Ova stranica predstavlja dobar podsjetnik na to kako su prava žena bila i još uvijek bivaju ugrožena, te kako se to ne smije konstantno nastavljati. Kraj svog članka za Guardian, Grant oblikuje vrlo iskreno i inspirativno:

"Nije me briga ako neki ljudi misle da je feminizam prljava riječ jer, bez njega, još uvijek bismo se vraćale na staro, zaglavljene zauvijek, suviše preplašene da bismo otvorile svoja usta u slučajevima u kojima muškarci misle da nismo dovoljno ženstvene."