Gnjavi li vas unutrašnji kritičar? Riješite se vampira!

Neprestano sumnjate da niste dovoljno privlačni, bistri ili sposobni? I bojite se da ne zaslužujete uspjeh? U toj nevolji niste sami. Mnogi ljudi, pa i oni koji su ostvarili zapažena postignuća, bakću se s previše revnim unutarnjim kritičarem – glasom koji ih upozorava, obeshrabruje i omalovažava, piše Sensaklub.hr.

Često ima glas roditelja

Unutrašnji je kritičar izvor stresa u nama, koji kao vampir siše energiju iznutra. Iako prigovarač može biti aktivan i kod ljudi koji imaju stvarnih nedostataka, posebno je naporan kad se namjeri na nekog vrijednog i sposobnog te mu sije prepreke na putu. Onaj koga muči unutrašnji kritičar bit će nesiguran, tjeskoban i nesretan čak i ako je objektivno, u tuđim očima, uspješan. Uznemirujući kritičarev glas progoni mnoge i nije ga lako utišati. Psiholozi kažu da je uputnije pokušati se s njim sporazumjeti.

''Unutarnji kritičar naš je unutarnji glas kojim sami sebi prigovaramo. Njegove kritike mogu biti vezane uz izgled, ponašanje, inteligenciju, vlastitu vrijednost i drugo'', kaže zagrebačka psihologinja Irena Čorko. ''Glasovi našeg unutarnjeg kritičara obično nalikuju glasovima ljudi iz našeg djetinjstva. Najčešće su to roditelji. Ako bismo željeli stručno definirati unutarnjeg kritičara, radi se o internaliziranim kritikama koje su došle izvana i bile dio našeg životnog iskustva. Mi smo svog unutarnjeg kritičara i stvorili zato da bismo preduhitrili vanjske kritike i da bismo sami sebe učinili prihvatljivima okolini.''

Kako se rađa kritičar?

Prema riječima Irene Čorko, podsvijest stvara unutrašnjeg kritičara slijedeći ovu logiku: ako ja u svojoj glavi kreiram glas koji je baš kao glas mojih roditelja i svih drugih čije odobravanje priželjkujem, bolje ću znati šta hoće od mene i kakav trebam biti, pa ću lakše izbjeći neodobravanja i lakše pridobiti njihovu ljubav i priznanje.

''Zato nas unutarnji kritičar kritizira prije ostalih – on to čini da bi ih preduhitrio. Tako nam želi pomoći da 'zaradimo' ljubav i zaštitu i spasi nas od sramote i bo, nastavlja naša sugovornica. Postoji čvrsta veza između unutrašnjeg kritičara i sklonosti perfekcionizmu. Što je kritičar jači, jača je i ta sklonost. Perfekcionisti imaju vrlo snažnog unutarnjeg kritičara, koji ne dopušta ama baš nikakvu pogrešku ili nesavršenost. Tako visoko postavljeni ciljevi iziskuju od nas velike napore i narušavaju duševni mir.

Nisko samopoštovanje, nesigurnost, strah

''Snažan unutrašnji kritičar može voditi dugom nizu smetnji – niskom samopoštovanju, nesigurnosti, strahu, autodestruktivnosti, poremećajima prehrane, osjećaju da nas je nemoguće voljeti i drugom'', kaže Irena Čorko. ''Može nas blokirati, onemogućiti nam da se ponašamo spontano i slobodno jer je svako takvo ponašanje možebitna pogreška. Ako je kritičarev glas vrlo snažan i grub, natjerat će nas da osjećamo sram, bol pa čak i mržnju prema sebi.''

Problem s unutrašnjim kritičarem je što pretjeruje i često ne zna stati. Može postajati glasniji i stroži te nas natjerati da se osjećamo grozno. Tjerati nas da pazimo na svaki korak, ulijevati nam strah od najmanje pogreške te nas sprečavati da se opustimo i budemo prirodni. No, kako kaže Irena Čorko, od njega imamo i izvjesne koristi.

''Unutarnji kritičar nam zapravo želi dobro. Izvorno je nastao kako bi nam pomogao da budemo uspješni i voljeni.''

Prepoznajte ga i odvojite od sebe

Ako smo otvoreni prema njemu, možemo puno naučiti. Kao svojevrstan lični trener, unutrašnji kritičar poučava nas važnim znanjima i sposobnostima, ali to ne znači da ga moramo u svemu slušati. Zahvaljujući njemu možemo predvidjeti šta se od nas očekuje, a što trebamo izbjegavati. Problem je jedino u tome što kritičar nije uvijek u pravu, te ima tendenciju postati previše krut ili strog.

Možemo li utišati unutrašnjeg kritičara ili nam cilj treba biti skladan suživot s njime? Irena Čorko upozorava da najčešća strategija, pokušaj da ga ušutkamo ili zanemarimo, ne djeluje.

Zapravo, ignorisanje neugodnih misli i emocija vodi do suprotnog učinka – pojačavanja njihova intenziteta i učestalosti javljanja. Kad pokušamo odgurnuti od sebe te osjećaje ili ih racionalizirati, govoreći samima sebi da se ''ne bismo trebali tako osjećati'', oni rastu.

''Umjesto da ga ušutkavamo, možemo si pomoći tako da ga počnemo prepoznavati i ne identificirati sebe s njim. Nesvjesni njegove taktike, često se ponašamo kao da je to što kritičar govori istina. On je nastao u našem djetinjstvu i razmišlja kao dijete koje vjeruje da je ono što drugi o njemu misle ne samo važno, nego i istinito. A to nije uvijek tako'', napominje Čorko, nudeći savjete za nadzor nad kritičarem.

Kako ga kontrolisati?

''Prvi korak umanjivanja njegove snage jest da ga počnete primjećivati'', kaže Čorko. ''Vi niste svoj unutarnji kritičar. On je dio vas, ali nije sve što vi jeste. Kad ga počnete primjećivati, više niste njegov rob i dobivate izbor poslušati ga ili ne. Možete naučiti ponekad jednostavno odmahnuti rukom na njegove prigovore i reći samom sebi, 'ah, evo njega opet', umjesto da se zgrozite nad 'istinom' o sebi ili nad mogućnosti da pogriješite.''

Još jedna tradicionalna metoda suočavanja s unutrašnjim kritičarem je svađanje, u kojem ga argumentima pokušavamo nadvladati. No ni to obično ne djeluje. Čak i ako mu dokažemo da je u krivu na jednom polju, lako će se prebaciti na drugo. Zato je razgovor s mnogo poštovanja i uvažavanja puno bolja metoda.

''Unutrašnji kritičar reagira bolje kad se prema njemu ponašamo kao prema nekome tko ima nešto važno reći i tko zaslužuje poštovanje i slušanje'', naglašava Irena Čorko. ''Možemo ga jednostavno saslušati, postavljati pitanja, razumjeti njegove najdublje zabrinutosti, dati mu povratnu informaciju kao što bismo učinili u svakom civiliziranom razgovoru i možemo pregovarati o tome što ćemo 'zajedno' učiniti, uzevši sve u obzir. Ta metoda ima mnogo više izgleda za umirivanje unutarnjeg kritičara.''

Djelujte unatoč njegovim primjedbama

Stoga, kad ga idući put sretnete, duboko udahnite, podsjetite se da je to on – unutrašnji kritičar – te se odmaknite i promatrajte ga u akciji. To će već biti dovoljno da ublažite njegov utjecaj. A možete se i zainteresirati za ono na što vam ukazuje – na svoje osobine koje ste odbacili i pokušati ih prihvatiti. Što se više mirimo sa svime što jesmo, to je snaga unutrašnjeg kritičara manja.

Unutrašnji vas kritičar može mnogo čemu naučiti, ali morate biti oprezni da mu ne ulijete previše snage. Pronađite i održite prikladno odstojanje. Budite mu dovoljno blizu da od njega imate koristi, ali ne toliko blizu da bi vas sputavao. Čim ga čujete kako vam prigovara, saslušajte što govori, ali uvijek se pitajte pomaže li vam to ili vas ometa. Ako vam crpi energiju i samopouzdanje i ako ste sigurni da nije u pravu, odgurnite ga u stranu i nastavite svojim putem. Ponekad trebate djelovati unatoč njegovim primjedbama!