FOTO: Fotografija koja je promijenila lice AIDS-a

LIFE magazin je u novembru 1990. godine objavio fotografiju umirućeg mladog čovjeka imena David Kirby koja danas spada među najmoćnije prizore koje je historija fotografije dala. Davidovo tijelo je mršavo, potpuno iscrpljeno i onemoćalo od AIDS-a, on leži na samrtnoj postelji okružen svojom porodicom koja čeka da njihov sin umre.

Ovaj potresni prizor koji je fotografisala studentica novinarstva Therese Frare nedugo potom je postao simbol za epidemiju HIV/AIDS koja se širila svijetom i učinio žrtve ove još uvijek neizlječive bolesti vidljivijim.

Više od dvije decenije kasnije, na 25. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, LIFE je podsjetio na dirljivu priču iza fotografije, a Therese Frare se prisjetila teških trenutaka kojima je prisustvovala.

"U januaru 1990. godine sam upisala fakultet na Univerzitetu Ohio i odmah počela volontirati u bolnici Pater Noster za oboljele od AIDS-a u Columbusu i ondje upoznala druge volontere koji su brinuli o pacijentima, a među njima i volontera nadimka Peta, koji se brinuo i o Davidu. Nekoliko mjeseci kasnije sam počela i fotografisati oboljele", prisjeća se Frare.

Aktivista za prava gay osoba David Kirby je odrastao u malom gradu u Ohiu i tokom 1980-ih, dok je živio daleko od svoje porodice, u Californiji, saznao da je HIV pozitivan. Vratio se kući, želio je umrijeti okružen porodicom.

"Na dan Davidove smrti, došla sam u posjetu Peti, a Davidova majka me pozvala da uđem u njegovu sobu i fotografišem posljednje zajedničke trenutke porodice i oproštaj s njihovim sinom. Stajala sam tiho u uglu sobe, posmatrala i fotografisala posljednje trenutke Davidovog života. Tek kasnije sam shvatila da se nešto istinski nevjerovatno odigravalo u toj sobi, pred mojim očima", priča Frare.

"Jednom prilikom sam, za svoje posjete bolnici, pitala Davida da li bi mu smetalo da ga fotografišem, a on je rekao: 'Ne, sve dok nije za lični profit'. Do danas nikad nisam uzela nikakav novac za tu fotografiju. David je bio aktivista, želio je da svijet shvati razorne posljedice AIDS-a po porodicu i zajednicu. Vjerujem da je on više od mene shvatao koliko bi važne ove fotografije mogle postati".

Kampanja koja je obišla cijeli svijet

U posljednjih 20 godina, prema nekim procjenama, njene ikoničke fotografije našle su se pred milionima ljudi: objavljene su u magazinima, dnevnim novinama, televizijskim emisijama i brojnim pričama o AIDS-u. Fotografija umirućeg Davida okruženog porodicom dobila je i nagradu World Press Photo, a u jednoj od svojih kontroverznih kampanja iskoristila ju je i kompanija Benetton. Taj potez Benettona nije se svidio aktivističkim organizacijama, ali ni modnim časopisima Elle, Vogue i Marie Claire koje su reklamu odbile objaviti.

Porodica Kirby je kompaniji Benetton dala dozvolu da koristi fotografiju.

"Smatrali smo da je vrijeme da ljudi vide istinu o AIDS-u i ako Benetton može pomoći u tome, onda i treba", priča Davidova majka Kay za LIFE, a Frare se dobro sjeća toga.

"Davidov otac Bill mi je tada rekao nešto što nisam nikad zaboravila: 'Slušaj, Therese. Nije Benetton iskoristio nas, nego smo mi iskoristili njih. Zahvaljujući Benettonu, tvoju fotografiju je vidio cijeli svijet, a upravo to je David želio'. Znala sam da je u pravu".



Benettonova kampanja

David Kirby je preminuo u aprilu 1990. godine u 33. godini, nedugo nakon što ga je Frare fotografisala. Nakon njega, Frare se  posvetila dokumentovanju posljednjih dana života volontera Pete, koji je i sam umro od AIDS-a u jesen 1992. godine. U njegovim najtežim danima, porodica Kirby se brinula o njemu, baš kao što se on brinuo o njihovom sinu.

O važnosti fotografije Therese Frare najbolje svjedoče riječi Barb Cordle, volonterke iz bolnice Pater Noster iz tog vremena:

"Theresina fotografija Davida učinila je više na buđenju svijesti i empatije kod ljudi kad je u pitanju AIDS nego bilo koja kampanja koju sam vidjela. Ne možete gledati tu fotografiju i mrziti osobu koja ima AIDS, jednostavno ne možete".

U fotogaleriji pogledajte posljednje dane Davida Kirbyja, a potom i Pete, koje je dokumentovala Therese Frare.