FOTO: Dugo putovanje afričkih migranata kroz Saharu

Prije nego što dođu do Mediterana i Europe, migranti moraju putovati kroz nemilosrdna prostranstva Sahare.

"Mi se krećemo poput velike rijeke“, smiješeći se govori Issa, mladi Gambijac, migrant čije zemlja kao da grli vodenu površinu koja se utapa u more,  piše Time.

„Zaustave nas ovdje, mi idemo tamo“, kazao je on, mašući rukama i izražavajući odlučnost u konačan cilj svoga dugog i teškog putovanja. 

„Zaustave nas ovdje, mi idemo tamo“, ponovio je...

Prije šest mjeseci, Issa je napustio svoj dom u Banjulu, u Gambiji, te se polako zaputio u grad Agadez na sjeveru Nigera, gdje sada čeka da mu njegova obitelj pošalje novac potreban da ode dalje, prema sjeveru, u Libiju.  

On je odlučan da neće biti zaustavljen na svome putu u Evropu i dok to govori nestaje osmijeha s lice, oči su teške...

„Neće nas zaustaviti, mene i još hiljade drugih koji su krenuli na isti put.“

Za ljude iz Zapadne Afrike koji se upute prema sjeveru, u Europu, vakuum u vlasti nakon revolucije u Libiji omogućio je dovoljno prostora za manevriranje krijumčara. 

Osim toga, Niger igra središnju ulogu u ovom protoku.  

Agadez je prašnjavi, vjetroviti gradić na sjeveru Nigera i odavno je raskrižje Sahare. Smješten na rubu pustinje, okružen pustim krajolikom, postao je „odskočna tačka“ zapadnoafričkih imigranata prema Libiji. 

Upletene u zamršenu mrežu krijumčara diljem Zapadne Afrike, stotine ljudi stižu u Agadez svakodnevno autobusom, kombijima i privatnim automobilima. Svakog ponedjeljka, dok neumoljivo pustinjsko sunce započinje svoje širenje na horizontu, migranti smješteni u bijelim kamionetima čekaju da petodnevni put na sjever, u libijski grad Sabha, počne. Krijumčari koordiniraju njihov odlazak, formira se labav karavan u nadi da ih putovanje u grupama zaštiti svog bezakonja pustinje, gdje su otmice i pogubljenja najveći rizici. 

U razmaku od nekoliko sati više od 100 kamiona, svaki natrpan s 20-25 migranata, izlazi iz grada preko ispucale, spržene zemlje, a bose noge vise sa strana... 

Očajni polaze sa zrnom nade da će život biti podnošljiv negdje drugdje...

Narednih sedmica na isti put će poći još 2.000 ljudi, ne računajući one iz Čada i Sudana. 

Briga za djecu, strah od gladnih trbuha kćeri i sinova, strah od sukoba – sve to živi u sjećanju i svijesti duboko ugrađeno u kostima – zato se ljudi nadaju, zato će svakog ponedjeljka hiljade njih poći na put na pretrpanom kamionetu. Prema sjeveru...

U fotogaleriji pogledajte njihov put.