Epidemija 21. vijeka – lijek je u nama

Piše: Lejla Brčaninović, blog.prime.ba

Neki ljudi i neki trenuci nas potpuno promijene. Znate kako kažu (i u to čvrsto vjerujem): da se ništa ne dešava slučajno i da nam u određenim trenucima života neko da pravi ključ za skrivena vrata, a do nas je da li ćemo znati otključati.

Meni se to nedavno desilo na predavanju Mike George-a, predavača Cotrugli Business School, u Rovinju. Želim nekoliko njegovih teza podijeliti s vama u nadi da će i vas potaknuti na razmišljanje i pomoći vam u rješavanju svakodnevnih konfuznih i stresnih situacija.

Stres je negativno razmišljanje
Bolest 20. vijeka nazvana STRES se u 21. vijeku pretvorila u epidemiju koja ubija.

Poslovni ljudi polako postaju sve svjesniji toga pa se troše ogromne sume novca svake godine za različite načine i pokušaje liječenja bolesti. Lijek je sasvim jednostavan i davno pronađen - sve je u nama i sve je do nas!

Bez obzira koliko se osjećali komforno u životu, skoro svi se suočavamo svakodnevno sa svojim tihim “patnjama”. To nam se uglavnom dešava zato što bježimo od činjenice da smo samo mi odgovorni za sve što nam se dešava u životu i da uvijek imamo izbor. Ništa se ne može promijeniti na bolje u našim životima ako ne preuzmemo odgovornost za sebe i svoje postupke, misli, emocije i ličnost.

Zvuči malo nevjerovatno na prvu i sigurno vam sad prolazi milion svakodnevnih stresnih situacija na koje mislite da ne možete uticati…ali upravo je to najveća greška koju svi pravimo. Ne stvaraju nam drugi stresne situacije nego to radimo sami sebi. Nerealni rokovi, prevelika očekivanja, nezadovoljstvo poslom, loši međuljudski odnosi i sl. Ipak, uvijek imamo izbor da izbjegnemo takve situacije ili ako ne možemo da bar pokušamo da se mentalno udaljimo od toga i razjasnimo sebi da nije vrijedno negativnih misli.

Ne postoji pozitivan stres kao što nam moderno društvo pokušava nametnuti sa objašnjenjem da su to posljedice našeg brzog tempa života. Stres je oblik boli koja nam ukazuje na to da nešto trebamo mijenjati.

Nekoliko iluzija o stresu:
    * Stres je sastavni dio svakodnevnice
    * Određena doza stresa je potrebna da dostignemo natprosječne rezultate
    * Stres je fizički fenomen i malo odmora i relaksacije ukljanja posljedice
    * Malo sportske aktivnosti ili odmor će ukloniti stres
    * Drugi ljudi i situacije nam stvaraju stres

Kažu da nas dnevno okupira oko 50.000 različitih misli i većina je vezana za našu nesigurnost ili neizvijesnu budućnost, a to nas čini nezadovoljnima i nervoznima.
Shvatanje da pod stresom ili pod pritiskom ostvarujemo bolje rezultate je pogrešno.

Fizički tretmani, terapije i relaksacije mogu ukloniti neke simptome stresa ali ne mogu promijeniti naš način razmišljanja što je jedina mogućnost da se oslobodimo negativnosti, patnje, boli, stresa. Upravo naše misli su jedini uzrok lošeg psihičkog i fizičkog stanja, a iza naših misli i vjerovanja se kriju još dublji i skriveniji uzroci.
Relaksacija, ustvari, nije ništa drugo nego mogućnost ili sposobnost da odmorimo um bilo gdje i bilo kada. To relaksirano stanje uma slijedi i relaksacija našeg tijela.
Kada shavtimo da je jedino miran odnosno relaksiran duh kreativan, shvatit ćemo da je unutrašnji mir naša najveća snaga.

Samo se zapitajte koliko pažnje i vremena posvećujete “zdravom životu” što uključuje izbor zdrave hrane, fizičku aktivnost i druge vidove opuštajućih zanimacija, a koliko malo mentalnoj relaksaciji. Rijetko pravimo balans.

Zašto nikad nemamo dovoljno vremena?
Uglavnom smo robovi vremena i lično često pomislim kako bih voljela da dan traje bar pet sati duže kako bih sve stigla. Još jedan od mitova s kojim živimo.

Satovi od kojih smo postali ovisni ne predstavljaju vrijeme nego samo prolazno iskustvo i ne trebaju biti naši gospodari jer su ustvari samo naša kreacija.

Tri osnovne iluzije o vremenu koje najviše utiču na nas:
    * Imat ćemo više vremena u budućnosti
    * Vrijeme se može uštediti
    * Ističe nam vrijeme

Bili bismo mnogo neovisniji kada bismo mogli prestati stalno razmišljati o prošlosti ili budućnosti, već se skoncentrisati na sadašnjost i trenutak u kojem živimo. Pokušajmo postati manje ovisni o kazaljkama na satu i slušati više unutrašnje otkucaje.

Control freaks
Iako nije jednostavno sebi priznati, svi na neki način i u nekim segmentima volimo da sve imamo pod kontrolom. Kroz tu potrebu da sebe, druge ljude i situacije želimo kontrolisati, stvaramo pritisak sebi i drugima.

Neće ništa propasti bez našeg prisustva ili našeg uplita. Olakšat ćemo sebi, a i ljudima oko nas ako shvatimo da kontrola nije dugoročno rješenje.

I šta vam poželiti za kraj osim da pronađete svoj kreativni mir. Nije jednostavno ali vrijedi ;)