Dan sjećanja na žrtve ropstva: Priča o ropstvu nije gotova

U svijetu se, prema odluci UN-a iz 2008. godine, 25. mart obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i prekookeanskog odvođenja robova. Na ovaj datum, organizacije i pojedinci širom svijeta odaju počast milionima Afrikanaca koji su silom napustili svoje zemlje i odvedeni u ropstvo, ali i podsjećaju na savremene oblike ropstva i robovlasništva.

Ropstvo je stoljećima bilo društveno sasvim prihvatljiva stvar. Robovi su predstavljali robu u nečijem vlasništvu i nisu imali prava odlučivati o svojoj sudbini. S pojavom kolonijalizma ropstvo se pogoršava, a u 15. i 16. vijeku velike evropske korporacije masovno trguju robovima jer im treba radna snaga na plantažama u Americi i Africi. Robovi iz Afrike su bili svakodnevno brodovima prebacivani na plantaže, gdje su radili u najsurovijim uslovima i vrlo brzo umirali od bolesti i iscrpljenosti.

Robovi su obično bili pripadnici porobljenih naroda, a ekonomski imperativ, odnosno shvatanje da je robovski rad jeftiniji od najamnog bio je ključni argument protiv nastojanja za ukidanjem ropstva koja su se kroz historiju ponekad javljala iz religijskih, političkih ili praktičnih (nastojanje da se izbjegnu robovski ustanci) razloga.

Tim je nastojanjima ključni poticaj dala tek industrijska revolucija u zapadnim zemljama, odnosno razvoj tehnologije koji je robovski rad učinio neefikasnim i skupim. Tek od 19. vijeka jačaju abolicionistički pokreti koji uspijevaju zakonski zabraniti ropstvo u gotovo svim zapadnim, a u 20. vijeku i svim današnjim državama. Velika prekretnica desila se 1883. godine kada je u Britanskoj imperiji zvanično zabranjeno ropstvo, što je bio signal i ostalim zemljama svijeta. Ujedinjeni narodi 1948. godine donose Deklaraciju o ljudskim pravima kojom se zabranjuje ropstvo i trgovina robovima.

Prostitucija, ropstvo savremenog doba

Nažalost, iako zvanično zabranjeno već decenijama, ropstvo nikada nije potpuno ukinuto. Smatra se da danas milioni ljudi žive u ropskom položaju bez slobode kretanja. To su uglavnom djevojke i žene žrtve trgovine ljudima, osobe koje služe kao nečiji kućni robovi. U nekim zemljama, poput Mauritanije, ropstvo još uvijek nezvanično postoji: oko dvadeset procenata stanovništva žive kao robovi.

Prema podacima Ujedinjenih nacija 700.000 žena, djece i muškaraca svake godine postanu žrtve trgovine ljudima, a zarada ostvarena od trgovine ljudima procjenjuje se na sedam do 60 milijardi dolara godišnje.