Da li ste i vi roditelj koji viče?

Kako djeca rastu, roditelji otkrivaju mogućnosti svojih glasnih žica. Sve dok se jednog dana ne zapitaju zašto se toliko deru i da li je moguće da ih dijete posluša, a da oni ne povise ton.

Da li je moguće promeniti ovakvu naviku?  Nekoliko pametnih savjeta donosi portal Najboljamamanasvetu.com

Deranje i vikanje nastaju prije svega iz frustracija i nedovoljne kontrole bijesa. Iako niko ne voli da viče na svoje dijete, u određenim situacijama deranje ispada jedino rješenje, prije svega jer su roditelji ubijeđeni da se deranje razlikuje od udaranja.

Stručnjaci međutim izjednačavaju ove „metode“ vaspitanja i skreću pažnju na činjenicu da se u oba slučaja radi o problemu u komunikaciji. Kao što udaranje neće naučiti dijete da bude dobro, ni vikanje neće pomoći u vaspitanju. Naprotiv, može imati sasvim suprotan efekat i biti primjer djeci da se samo ljutnjom i vikom rješavaju konflikti i da je to jedini način izražavanja negativnih emocija.

Evo tipičnih vrištećih situacija:

Dječije svađe
Da li išta može da izludi roditelja nego milionita besmislena svađa dece? I kao da to nije dovoljno, na dječije dranje se nadovezuje i besmisleno mamino vikanje. Koji je cilj? Da svi vrištimo zajedno?

Nered koji je prerastao u haos
Kako će reagovati jedna majka nakon što je provela dan u čišćenju kuće i zatim vidjela plodove tog rada zatrpane igračkama? Vjerovatno da je u ovim situacijama moć glasnih žica na maksimumu.

Nešto ne ide po planu
Zamislite da ste lijepo isplanirali večeru, ali dijete neće ni da okusi ono što ste pripremili? Da li vam se viče?

Šta umesto dranja?
Ako mislite da previše dranja ne vodi ničemu sasvim ste u pravu. Naime, ako pretjerate i derete se za svaki manji prekršaj, djeca vas neće shvatati ozbiljno već postati imuna na vaše vikanje. A vi ćete primijetiti da uvijek govorite sve glasnije i glasnije. Ako smatrate da ste stekli ovu naviku, prije nego što se sljedeći put proderete dobro razmislite... a kada nije neophodno da vičete jednostavno se malo udaljite i vratite nakon što ste se smirili da porazgovarate sa djetetom.

U principu, ako je cilj disciplinovanje djece, najbolje je da sa njima razgovarate, i to niskim, čvrstim glasom. Pri tome je važno da se usredsredite na njegovo ponašanje, odnosno postupak, a ne na njega kao osobu.

Još jedna korisna taktika je primjenjivanje prirodne posljedice. Npr. ako je dijete u bijesu bacilo igračku na pod, recite mu da je pokupi. Ako ne želi, morate ostati dosljedni kazni koju uvijek primjenjujete, bilo da je to tzv.time out ili nešto drugo. Dosljednost je ključ uspješne discipline dok će popuštanje pojačati negativno ponašanje.

Kada je vikanje opravdano?
Vikanje u nekim trenucima može da bude jedina reakcija. Neke od tipičnih situacija za podizanje glasa su prije svega one u kojima je ugrožena sigurnost deteta (istrčavanje na ulicu, naginjanje preko prozora, približavanje šporetu i sl.). Vikanje je ovdje sasvim normalno i čak nužno. Cilj dranja u ovim trenucima je privlačenje djetetove pažnje, kako biste spriječili da se povredi na bilo koji način. Dijete će se tada sigurno uznemiriti, ali je ta reakcija samo odgovor na strah u vašem glasu, ne znači da ste bili previše strogi. Obavezno nakon toga zagrlite dete i objasnite da ste se jako uplašili. Kazne nisu potrebne jer je sama ova situacija dovoljna lekcija,savjetuje portal Najboljamamanasvetu.com