40 godina Konvencije o biološkom oružju

Proizvodnja i skladištenje biološkog oružja zabranjeni su 10. aprila 1972. temeljem Konvencije o biološkom oružju, koju je potpisalo preko 100 svjetskih država. Konvencija je još uvijek na snazi.

Kao razlog za postizanje sporazuma navodi se nastojanje da se izbjegnu strahovite posljedice uspješnog biološkog napada koje bi mogle uzrokovati smrt miliona ljudi, odnosno poremećaje ili mogući nestanak cijelih društava i ekonomija.

Zanimljivo je činjenica da ova konvencija zabranjuje proizvodnju i skladištenje, ali ne i korištenje biološkog oružja. Većina vojnih analitičara vjeruje da je malo vjerovatno da će se ta oružja koristiti, osim u slučajevima bioterorizma. Mnoge države provode istraživanja "odbrambenog biološkog ratovanja" (obrambene ili zaštitne mjere) koja nisu zabranjena Konvencijom.

Šta je biološko oružje
Biološko oružje je oružje za masovno uništenje koje djeluje putem patogenih mikroorganizama (bakterija, virusa, toksina ili drugih organizama koji izazivaju bolesti). Može imati za cilj ubiti, onesposobiti ili narušiti borbene sposobnosti neprijatelja. To podrazumijeva i mjere odbrane od takvih aktivnosti.

Glavni problem u vojnoj primjeni biološkog oružja na taktičkom nivou je u tome što bi mu trebali dani da pokaže neke efekte te, za razliku od nuklearnog ili hemijskog napada, ne bi bio u stanju zaustaviti ili uništiti neprijateljske snage. Biološko ratovanje je problematično i na strateškom nivou jer je teško zaustaviti širenje efekata tog napada, bilo na saveznike ili na samog napadača.