Treba li u vrtiću razgovarati o masturbaciji?

Psihologinja Andrea Janković ističe da se u vrtiću dijete ne može nagovoriti da sluša o"piši" ako se igra s lutkom ili autićem

Treba li s petogodišnjakom i kako razgovarati o masturbaciji, ima li potrebe i smisla djeci od 9 do 12 godina detaljno objašnjavati kontracepciju i spominjati abortus, govoriti im o heteroseksualnim i homoseksualnim spolnim orijentacijama?

Što misle o tim sugestijama koje je ovih dana UNESCO kao međunarodni naputak za seksualnu edukaciju uputio i hrvatskome Ministarstvu prosvjete, pitani su psihologinje po dječjim klinikama i zagrebačkim vrtićima, slučaj je htio sve žene, od kojih neke imaju i više od 20 godina iskustva u radu s djecom.

Nema mjesta panici

Olga Radman Šimudvarac, psihologinja u Dječjem vrtiću Krijesnice, trezveno kaže za portal jutarnji.hr: “Ni oko UNESCO-va prijedloga niti oko spolnog odgoja općenito ne treba praviti paniku, imajmo na umu da djeca već puno toga o spolnosti znaju. Pitaju sve što ih zanima, bez obzira je li to hrana, životinje, spolnost, djeca ne prave razliku. Izloženi su medijima i postavljaju razna pitanja o spolnosti.”

Uočava da je prijedlog UNESCO-a napravljen tako da se određene teme sugeriraju za široku dobnu skupinu, primjerice djecu od pet do osam godina, a to daje slobodu.

S djecom uvijek spontano

Andrea Janković, psihologinja u Dječjem vrtiću Grigor Vitez, objašnjava za Jutarnji: “U vrtićkoj dobi nema sustavnog spolnog odgoja kao što nema ni sustavnog odgoja za domaćicu ili arhitekta. Neki strogo strukturirani program je besmislen jer svaki vrtić ima stručnjake koji su tu da pomognu roditeljima. Mislim da je jako bitno da roditelji i mi koji radimo s djecom pratimo dječje interese i prilagodimo informacije interesu svakog djeteta te uvijek odgovaramo na pitanja djeteta.”

Marija Krnek, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, ističe da bi spolna edukacija trebala biti kontinuirani proces, a ne "jedan veliki razgovor".

Mediji krivi za sve

Ivana Jurišić, psihologinja koja je ove godine na uzorku od 140 djece u dobi od dvije do sedam godina provela istraživanje o dječjoj seksualnosti, naglašava da su “djeca u edukaciji o seksualnosti u velikoj mjeri prepuštena utjecajima vršnjačkih skupina i sadržaja iz medija dok su  su roditelji još i danas uglavnom prezatvoreni kada je riječ o seksualnom odgoju”.

Roditelje zanima kako djecu zaštititi i upozoriti na moguće seksualno zlostavljanje. “Bitno je da se takvi razgovori o privatnim dijelovima tijela koji su samo njegovi i koje drugi ne smiju dirati povedu spontano. Razgovarate o tijelu, zdravlju, higijeni, u prilici kad se dijete, recimo, kupa, oblači, svlači, kad se imenuju dijelovi tijela od nosića do spolovila i kada imate priliku, spomenite mu da su neki dijelovi tijela samo naši, privatni i da ih mogu dodirivati samo mama i tata prilikom obavljanja higijene ili liječnici prilikom liječničkog pregleda”, kaže Radman Šimudvarac.

Treba li za spolne organe izmišljati nadimke?

“Ako govorite vagina, recite vagina, ako govorite kokica, recite - kokica. Bitno je da u trenutku kada dijete želite nečemu podučiti, naglo ne mijenjate ‘terminologiju’, a roditelji to često čine kad im je neugodno i tad, recimo, kokica postane vagina”, kaže Andrea Janković za Jutarnji.

Psihologinja Marija Haler ističe da “budući da se pretpubertet i pubertet pomaknuo u raniju dob, doista ima smisla skupini od 9 do 12 govoriti o kontracepciji. Treba progovoriti i o različitim spolnim orijentacijama".

Roditelje muči tvrdoglavost, a ne spolnost

Baš svi psiholozi kažu da roditelji, ako je riječ o pitanjima vezanim uz spolnost, na njihova vrata kucaju najčešće kada dijete počne masturbirati. Puno češće pitaju kako riješiti neposlušnost i tvrdoglavost petogodišnjaka, nego šta im reći o spolnosti.

"Djetetovu masturbaciju treba jednostavno pustiti i ignorirati, a ako je riječ o petogodišnjaku, onda mu već treba objasniti da to smije raditi, ali ne na javnom mjestu, pred drugim ljudima”, za Jutarnji kaže Olga Radman Šimudvarac.

“Ima roditelja koji dođu zabrinuti jer pomisle da je dijete, ako pita ‘iz čega ja to piškim…’, možda bilo izloženo nekom zlostavljanju, da mu se nešto dogodilo. Pa normalno je da dijete od 2,5 godine to zanima, kao što ga zanimaju i prsti na ruci. Djeca zapravo znaju jako puno i zanima ih štošta.”, dodaje Andrea Janković.

Razgovor o abortusu u vrtiću?!

Većina roditelja nisu čuli za upute UNESCO-a. Majka trogodišnjakinje kaže: “Sve ovisi o načinu kako im i kad što kažeš. Sad, da li djecu od devet godina učiti o spolno prenosivim bolestima? Ja bih to preokrenula na priču o higijeni i zdravlju, a ne na crnu kroniku i zastrašivanje. Sjećam se da smo u osnovnoj školi, možda u petom razredu, imali razgovor o spolnim organima i kad sam to kazala mami, ona me posjela i sa mnom popričala o svim vrstama kontracepcije, menstruaciji… Još tad mi je usadila zdravorazumski pogled i to mi je puno koristilo kasnije u odrastanju. No, što će djetetu od 12 godina znanje o afrodizijaku?”

Seksualno obrazovanje već u vrtiću

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba