Pročitajte kako su evropske zemlje opisivane u 'najuvredljivijem' turističkom vodiču na svijetu

Englez u inostranstvu u Španiji prije jednog vijeka saznao bi da ova zemlja i nema baš puno toga da ponudi turistima.  

Ukoliko bi riješio da se konsultuje sa turističkim vodičem koji mu je u to vrijeme bio dostupan, pročitao bi sljedeći opis: „Španija je blijeda i suha zemlja, bez ikakvih tragova slikovitosti“, piše "Daily Mail".  

Vodič dalje piše da su gradovi prožeti duhanskim dimom i da su kafei „prilično neudobni i manjka im čistoće“.  

Navodi se i da su konobari, čistačice i portiri skloni lijenosti i da bi putnici uvijek trebalo da prebroje svoj sitniš – za svaki slučaj.  

Pritom, ukoliko se putnik otisne van gradova, postoji opasnost od pljačke, dok će policija u povećim mjestima gledati da uhapsi koga god može.  

Vozovi su toliko prljavi da bi putnik uz sebe uvijek trebalo da ima četku i puder protiv insekata. Kada je u pitanju nacionalni sport – borba sa bikovima – u pitanju je najkukavičkiji spektakl koji će civilizovana osoba ikada vidjeti. 

Ovo je opis Španije koji se nalazi u turističkom vodiču Bedeker iz 1914. godine. Te male crvene knjige sa kožnim povezom bile su prvi, a možda i jedini, izvor informacija za sve Engleze i Nijemce u inostranstvu u 19. i početkom 20. vijeka, prenosi B92.  

Ton unutar vodiča je informisan, detaljan, autoritativan i krajnje neprijatan. 

Pored gradskih mapa, satnice trajekata i informacija o crkvama, spomenicima i muzejima, vodič nudi i krajnje brutalne komentare o domaćem stanovništvu koje će putnik imati „nesreću“ da upozna.  

Španci su lijeni, Grci prljavi, Italijani neiskreni a „Orijentalci“ glupi ko djeca.  

Skoro jedan cijeli vijek ovaj vodič, koji je 1832. godine pokrenuo njemački izdavač Carl Bedeker, bio je nezamjenjiv vodič kroz mnoge zemlje svijeta.  

Carl se dičio tačnošću svojih knjiga, a jednom prilikom otkriveno je da je brojao koliko tačno ima stepenica do krova Milanske katedrale, jer je želio da njegovi čitaoci znaju koliko tačno stepenika ih čeka.  

Nakon Njemačke, Velika Britanija bila je drugi najveći konzument ovih vodiča.  

U vremenu prije političke korektnosti, bilo je moguće biti zaista neprijatan prema strancima. Nisu samo Španci skloni tome da pobjegnu sa vašim novcem u svojim džepovima.  

Vodič napominje da je u Italiji nacionalni sport iznuda a prošnja nacionalna kuga.  

Vodič napominje da se vrlo često pretjeruje kada se priča o „sanitarnoj reputaciji Napulja“, ali on i dalje ostaje prljavi grad. Italijani sa juga vjeruju da „genijalnost“ njihove klime u velikoj mjeri nadomešćuje štroku.    

Grčka je gora. Posteljina u krčmama je prepuna buha i vašaka, kao i drugih groznih insekata. Ne možete čak ni da se utješite čašom vina pošto je ono „bljutavo i slabo“.  

Svaki putnik koji bi došao u dodir sa lokalnim stanovništvom u Egiptu trebalo bi da izbjegava trljanje očiju.  

Mnogi od savjeta djeluju šokantno za moderno poimanje svijeta. U Siriji se savjetuje odbrana od pasa lutalica uz pomoć kišobrana, dok je u Egiptu sasvim u redu udariti vozača taksija štapom za hodanje.  

Sve u svemu, Egipćani su prilično loše opisani u vodiču koji stanovništvo opisuje kao malo inteligentnije od djeteta.  

Bedeker nije samo kriv zbog užasnih rasnih komentara. On takođe ima prilično uzak pogled na žene.  

Ženski putnik je delikatno stvorenje koje nikako ne može da podnese određene aktivnosti. Kada je u pitanju penjanje na Vezuv, muškarci to mogu obaviti pješke, dok se ženama savjetuje da idu vozom.  

Svega nekoliko zemalja izbjeglo je ove kreativne opise – Holandija i Njemačka.  

Kada je drugo Bedekerovo veliko tržište u pitanju, Britanija je opisana kao zemlja koja se može ponositi čistoćom u poređenju sa hotelima u drugim zemljama, iako pojedini lokali ne bi bili po ukusu ženama.  

Kuhinja je inferiorna i monotona, a nacionalno jelo je – čaj sa odreskom i krompirićima.  

Iako je ovaj vodič nakon Drugog svjetskog rata nestao sa polica knjižara, 2007. godine serija je ponovo lansirana, mada, bez zajedljivih i rasističkih komentara.