Oteli je i zakopali: Priča o ženi koja je preživjela tri dana zarobljena u grobu

Barbara Jane Mackle imala je sretan život. Ta je 20-godišnja kćer milionera iz Miamija Roberta M. Facklea bila ne samo bogata, već lijepa i popularna.

Njen je otac zajedno s dvoje braće osnovao korporaciju Deltona, jednu id najvećih tvrtki za izgradnju kuća u SAD-u, a bio je i dobar prijatelj predsjednika Richard Nixona.

No, jedno kucanje na vrata prije više od pola stoljeća zauvijek im je promijenilo živote.

Trending

Teška nesreća u Mostaru: Automobilom se zakucao u stub ulične rasvjete, ima povrijeđenih

Sve je počelo osam dana prije Božića, 1968. godine Barbara, studentica na Univerzitetu Emory u Atlanti, oboljela je od gripe. Školska bolnica je bila puna, pa ju je majka Jane odvezla u obližnji motel kako bi brinula o njoj.

Kasno u noći čula je kucanje na vratima sobe. S druge strane javio se muški glas, govoreći kako je Barbarin zaručnik Stewart Woodward doživio udes. Joan Mackle je odmah otvorila vrata i suočila se sa sačmaricom koja joj je bila uperena u lice.

Ispred vrata su stajali Garry Steven Krist (23) i Ruth Eisemann-Schier (26), oboje sa skijaškim maskama. Njih dvoje su kloroformom oborili Jane i zavezali je kablom, zatim je gurnuli u plavi automobil.

[related]https://youtu.be/lncQ2WfdJF8[/related]

Vozili su oko 30 kilometara dalje do izoliranog šumovitog područja. Tada je Krist prisilio Mackle da uđe u otvorenu rupu iskopanu u zemlji, u kojoj se nalazila kutija ojačana fiberglasom dimenzija jedan metar sa dva metra.

Histeričnoj su djevojci rekli da unutra ima hranu, vodu, pokrivač, svjetlo i ventilator na bateriju te pumpu ako počne kišiti i kutija se puniti vodom.

Krist je počeo zabijati vijke u poklopac te zakapati kutiju sličnu lijesu u zemlju, zakapajući vrišteću djevojku živu. Barbara je ljutito udarala po poklopcu, no uzaludno. Posljednje riječi koje su joj uputili bile su "ne budi takvo derište".

Kasnije tog jutra, telefon je zazvonio u Mackelovom domu. Robertu i Jane Mackle rečeno je da su njihovu kćer zakopali u kutiji i da će se ugušiti osim ako ne plate otkupninu od 500 hiljada dolara. Postojala su i dva dodatna zahtjeva: Otkupnina je trebala biti stavljena u jedan kofer, a Robert je trebao doći sam. Ako Robert Mackle pristaje na uvjete, trebao je staviti klasificirani oglas u Miami Herald.

Učinio je to, a oglas je navodio: "VOLJENA. Molim te dođi kući. Platit ćemo sve troškove i naći se s tobom bilo kad i bilo gdje". Oni koji su slučajno pročitali oglas nisu ni slutili što stoji iza njega.

Dva je dana kasnije Mackle primio novi poziv u kojem mu rečeno da se odvede do određene lokacije na Biscane Bayu, ostavi otkupninu i ode. Pristao je, no zadatak nije prošao bez teškoća. Tamošnji je susjed čuo buku, a misleći da je riječ o provalnicima pozvao je policiju. Policajci su stigli te u mraku šume primijetili dvije siluete te su ih potjerali. Krist i Garry su pobjegli, odbacivši kovčeg s novcem. U blizini su pronađeni napušteni Volvo i čamac. U automobilu je policija pronašla polaroid fotografiju Barbare Mackle, odjevenu u crveno-bijelu spavaćicu koju je nosila kad je oteta. U ruci je držala natpis "oteta".

U međuvremenu je djevojka s fotografije pokušavala sačuvati zdrav razum i optimizam, na glas je pjevala božićne pjesme i razmišljala je o ukrašavanju božićnog drvca, prisjećajući se klizanja s dečkom. No, ni uz sav trud nije mogla zaustaviti crne misli koje su joj se prikradale. U knjizi iz 1971. 83 sata do zore Barbara se prisjetila: 

"Ovo je mjesto gdje ću umrijeti. Ova će kutija biti moj lijes, a vjerojatno ga nikad nitko neće pronaći. Moji neće ni znati gdje da mi odnesu cvijeće na grob."

Pokušavala je zaustaviti morbidno razmišljanje sanjarenjem o tome ko će je i kada pronaći. Možda će to biti farmer. Ili neki građevinac. Za 10 godina? Za 20?

Bilo joj je hladno i cijelo ju je tijelo boljelo, još uvijek se boreći s gripom. Nije ni slutila da stvari mogu postati još gore - kad je lampa utrnula, a cijelu kutiju preplavio sablastan mrak zemlje u kojoj se nalazila.

Robert Mackle je u međuvremenu očajnički pokušavao dovesti svoju jedinu kćer kući. Slomljen što je možda izgubio jedinu šansu da je spasi, izdao je priopćenje za javnost otmičarima, uvjeravajući ih da nema nikakve veze s propalom predajom novca.

Uspjelo je: Mackle je primio telefonski poziv kojim su ga uputili da se odveze do zemljane ceste zapadno od Miamija i tamo ostavi novac. Napravio je kako su tražili i čekao kraj telefona sa suprugom te agentima FBI-a.

U 15h je stigao poziv. Krist je dao upute za dolazak do Barbarine lokacije, no bile su dosta neprecizne i sumnjive. Tamo je pojurilo više od stotinu agenata FBI-a. Nakon nekog vremena, koje je Barbari predstavljalo vječnost, neko je čuo tiho kucanje. Muškarci su počeli kopati golim rukama.

Dvanaest minuta kasnije, Barbara Mackle - slaba, ali neozlijeđena - spašena je iz groba. Dok ju je jedan od FBI-ovih agenata odvezao u automobilu koji je čekao, uspjela je pokazati neočekivani smisao za humor govoreći mu, uz mali osmijeh, "Ti si najzgodniji čovjek kojeg sam ikad vidjela."

Tada je direktor FBI-ja J. Edgar Hoover prenio sretnu vijest roditeljima.

Krist je pronađen blizu obale Floride, nakon što su policajci pronašli gliser koji je kupio s većinom novca od otkupnine. Njegova je partnerica Ruth Eisemann-Schier uspjela pobjeći, a za njom su raspisali tjeralicu. Uhvatili su ju tek 1969. godine kada se kvalificirala za posao. Identificirali su ju na temelju otisaka prstiju. 

[related]https://youtu.be/7H86_Uso7WA[/related]

Barbara Mackle, sada Barbara Woodward, udana je, ima četvero djece i živi na Floridi. Sjećanja na ona tri i pol dana u prosincu ne želi više dijeliti s drugima. Tokom svih ovih godina odbijala je intervjue, pisao je Express.

Krist je 1969. godine osuđen na doživotni zatvor, ali je nakon deset godina pušten na uslovnu slobodu - dobio je pomilovanje kako bi mogao pohađati medicinsku školu. Bavio se liječničkom praksom u Indiani prije nego što mu je 2003. oduzeta licenca zbog laganja o problemima tokom stažiranja.

U martu 2006. Krist je uhapšen na jedrilici u blizini obale Alabame s 14 kilograma kokaina, navodno vrijednog oko milijun dolara. Osuđen je na pet godina i pet mjeseci zatvora i pušten je u novembru 2010. Uhapšen je ponovo 2012. godine zbog kršenja uslovne kazne i dobio je još 40 mjeseci zatvora.

Schier je priznala krivicu i dobila sedam godina zatvorske kazne - puštena je nakon četiri godine i deportirana u rodni Honduras.