Nije zlato sve što sija: Znate li razliku između prirodnog i laboratorijskog dijamanta?

Utvrđivanje autentičnosti dijamanta zahtijeva profesionalnu opremu i visoko obučeno oko. Kućni testovi postoje kao što je test kapljice vode, ali jedini način da budete sigurni je da svoj komad odnesete kod zlatara ili kupite dijamant koji ima certifikat treće strane.

U vrijeme kada su kopije i duplikati sveprisutni, ulaganje u dijamant može biti visokorizično.

Određivanje autentičnosti dragog kamena zahtijeva visoko obučeno oko i naprednu opremu za testiranje u profesionalnom okruženju. Iako kućni testovi postoje, većina stručnjaka ne predlaže oslanjanje na njih prilikom razmatranja kupovine dijamanta. U konačnici, najbolji način da se utvrdi da li je dijamant pravi je da to prepustite profesionalcima, piše Vogue.

Trending

Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv 11 osoba, među njima policajci i carinici

Šta je dijamant?

Prvo i najvažnije: šta ga čini tako posebnim? Atomska struktura dijamanta je jedinstvena jer je to jedini dragulj napravljen od jednog elementa: ugljika. Veoma je tražen iz nekoliko razloga. Prvo, dijamanti nude visoku disperziju svjetlosti (poznatu i kao vatra), dajući im taj živahni sjaj po kojem su poznati.

Dijamanti su također 10 na Mohsovoj skali, koja mjeri tvrdoću minerala - što znači da su najotporniji na grebanje i dovoljno izdržljivi za svakodnevno, doživotno nošenje. Konačno, dijamanti su obično vrlo, vrlo stari; formiraju se pod nevjerovatno visokim pritiskom i intenzivnom toplinom duboko ispod Zemljine površine, a većina datira između jedne i tri i po milijarde godina. Drugim riječima, posjedovati dijamant znači posjedovati dio prirodne historije.

22.10.25. 09:45

Mini verzije pravi hit: Prodaja Labubu lutki skočila za čak 250 posto

Laboratorijski uzgojeni u odnosu na prirodne dijamante

Sredinom 20. stoljeća stvoren je prvi dijamant uzgojen u laboratoriju. Hemijski i fizički identični dijamantima, izrađuju se u laboratoriji jednom od dvije metode: postupkom visokog pritiska/visoke temperature (HPHT) ili hemijskim taloženjem iz pare (CVD). Dijamanti koji dolaze iz zemlje su rjeđi i stoga imaju veću vrijednost pri preprodaji, ali njihovi laboratorijski uzgojeni pandani su i dalje apsolutno pravi dijamanti.

Simulanti dijamanata su materijali, i prirodni (poput moissanita) i vještački (poput kubnog cirkonija), koji imaju snažnu vizualnu sličnost s dijamantima, ali ne dijele ista hemijska ili fizička svojstva.

"Dijamanti i simulanti dijamanata mogu izgledati zapanjujuće slično neiskusnom oku", kaže Gambale, draguljar. Uprkos tome, postoje neki znakovi na koje treba obratiti pažnju. "Za mene je sve u načinu na koji dijamant hvata svjetlost", kaže King. "Pravi dijamanti imaju ovaj zaista čelični, ogledalski sjaj. Sjaj je toliko izražen kada ga jednom prepoznate. To nije isti sjaj koji dobijate od drugog kamenja.

Ima nešto oštrije u vezi s tim. To je obično prva stvar koju tražim kada pokušavam utvrditi da li je nešto vjerovatno pravi dijamant." S druge strane, simulanti često izgledaju previše staklasto ili duginih boja u poređenju. "Ali opet, ove razlike su nijansirane, zbog čega je profesionalno testiranje toliko važno", kaže Gambale.

Kućni testovi

Za one koji ne mogu odoljeti želji za "uradi sam" projektima, postoji nekoliko kućnih testova koje možete isprobati kao prvi korak.

"Popularni kućni testovi uključuju test magle, gdje dišete na kamen da vidite hoće li ostati maglovit, ili test kapljice vode, gdje vidite hoće li tonuti u vodi", kaže Cameron.

"Ovi testovi mogu dati opću indikaciju, ali nisu super pouzdani jer neki imitacije kamenja mogu proći test, a neki pravi dijamanti se možda neće ponašati tačno onako kako se očekuje", zaključuje Gambale.