Lovio škampe, ulovio 'monstruma'

Lovac na škampe u američkoj saveznoj državi Floridi potpuno neočekivano iz mora je izvukao primjerak vrste morskog psa o kojoj naučnici znaju izuzetno malo.

Riječ je o takozvanom goblinu, koji izgleda poput kakvog prahistorijskog čudovišta, a ovo je tek drugi put u historiji da ga je neko vidio u Meksičkom zaljevu.

Ružičasta zvijerka uhvatila se u mrežu spuštenu na oko 600 metara ispod morske površine, a lovac i njegovi pomoćnici bili su nemalo iznenađeni kada su uz škampe ugledali i ovog kapitalca.

„Pojma nisam imao što je to. Ima tako opake zube da nas je bilo strah približiti mu se i izmjeriti mu dužinu“, opisuje Carl Moore svoje iskustvo. Nije mu palo na pamet zadržavati goblina, nego ga je brzinski samo nekoliko puta fotografirao i pustio natrag u more.

„Moj 3-godišnji unuk obožava morske pse i sve koje sam dosad ulovio sam slikao za njega. Kada sam mu pokazao fotografiju ovoga, rekao mi je: 'Opa, deda'“, priča Carl.

FOTO: NOAA

Iako je bliski susret s rijetkom morskom nemani imao još 19. aprila, o tome je američku Nacionalnu upravu za oceane i atmosferu (NOAA) obavijestio tek u četvrtak. Stručnjaci su na temelju Carlovih fotografija zaključili da je goblin dug oko pet i pol metara i da je riječ o ženki.

„Ovo je sjajna vijest“, kaže NOAA-in stručnjak za morske pse John Carlson.

„Ovo je tek drugi put da je goblin viđen u Meksičkom zaljevu, prije je većinom viđan blizu Japana, u Indijskom oceanu i oko Južnoafričke Republike“, dodaje Carlson.

Naučnici o goblinu ne znaju gotovo ništa, ni koliko dugo živi, ni koliko može narasti. Ipak, za ružičastu boju su sigurni da mu na većim dubinama služi kao kamuflaža zahvaljujući kojoj ga njegovi predatori i lovine teško mogu uočiti.

Također, vjeruju da njegov duguljasti nos, koji skriva zastrašujuće ralje, ima elektrosenzore koji su u stanju pronaći plijen čak i na dubinama gdje vlada potpuna tama i ne čuje se gotovo ništa, piše Jutarnji list.

Iako su stručnjaci pomalo razočarani što neće imati priliku detaljno proučiti lovinu Carla Moorea, samom Carlu nije žao što je monstruma pustio natrag u more.

„To je moj ocean i sve što je u njemu tiče se i mene. Znam da se isplati štititi neke stvari“, kaže Moore.