Lisice - ljubimci prije pasa

Groblje koje je nedavno otkriveno u Jordanu jedno je od najstarijih ikada otkrivenih na Srednjem istoku, oko hiljadu i po godina starije od svih ostalih do sada otkrivenih. Međutim, ovo groblje nije posebno samo po svojoj starosti veći po tomo što otkriva da su ljudi držali kućne ljubimce mnogo prije nego su psi pripitomljeni.

Groblje, staro oko 16 i po hiljada godina otkriveno je u 'Uyun al-Hammamu u Jordanu. Istraživači sa Univerziteta u Torontu otkrili su lokaciju još 2000. godine, ali je bilo potrebno 11 godina da bi joj se pristupilo. Groblje otkriva 11 različitih ljudskih ostataka, ali i ostatke antičkih ljubimaca.

Ranije otkrivena groblja, starosti od 12 do 15 hiljada godina, dala su snažne dokaze kako su ljudi tog doba držali pse kao ljubimce te da su i namjenski pokopavani u njihovoj blizini.

Na novootkrivenom groblju u Jordanu nema ostataka pasa, ali su zato pronađeni brojni skeletei crvenih lisica.

"Mislimo da su lisice ubijane i pokopavane zajedno sa svojim vlasnikom, ovakva veza ljudi i lisica nije zabilježena nikada prije", rekla je arheologinja Lisa Maher

Psi kao lakše rješenje

Istraživači vjeruju kako bi ovo mogao biti dokaz ranog, propalog, pokušaja 'udomaćivanja' lisica. Pripitomljavanje lisica je moguće do određene tačke - Sovjeti su u svojim eksperimentalnim uzgajanjima čak postigli priličan uspjeh, ali potpuno pripitomljavanje lisice smatra se nemogućim. Psi su se pokazali puno boljim i lakšim rješenjem.

"Ipak, treba spomenuti kako da grobovi sadrže i ostatke drugih životinja, ali mi trenutno možemo samo da povežemo analogiju pasa i lisica. Sjetimo se i da su neki lovci-sakupljači iz kasnijih perioda imali socijalne veze sa širokim spektrom životinja, uključujući i one koje su lovili, što je često dovodilo do toga da budu i pokopani s njima", navodi vođa istraživanja Edward Banning.

Koji god razlozi pokopavanja lisica sa ljudima bili, Banning kaže kako je ovaj pronalazak krucijalan za razumijevanje važnosti koju su antički ljudi davali mrtvima te pogrebnih običaja. Također, od velikog je značaja i za razumijevanje početaka pripitomljavanja psu sličnih životinja.