Koko gorila 'progovorila': Kako je jedan kašalj oborio naučne teorije

U svijetu gorila, Koko je prava celebrity djevojka. Bar mi ljudi to tako doživljavamo. Ova gorila je slavna zbog svoje sposobnosti da se razumijeva znakovnim jezikom, koji je naučila u 40 godina koliko živi s ljudima.

Koko je ženka nizinskog gorile i svoju obuku znakovnog jezika počela je kada je imala jednu godinu.

Ukoliko ste čitali naslove posljednjih dana, mogli ste pročitati kako je Koko fascinirala svijet svojim pokušajem da progovori 'ljudski' jezik, bez znakova. „Najpoznatiji gorila pokazao znakove ranog govora“, „Koko možda i progovori“, bili su neki od naslova.

No, da li je ovo istina? Da li je Koko zaista u stanju da 'progovori'?

Ukratko, ne. Ono što Koko može, jeste da manipulira svoje glasnice kako bi stvorila neke vrste glasova. Na primjer, Koko se zakašlje 'na komandu'.

Naravno, to nije tako uzbudljivo kao priča da su gorile progovorile i da nas uskoro čeka scenarij poput onog iz Planete majmuna. Istina, nije zanimljivo, ali Koko i njeni talenti mijenjaju ideje naučnika o tome kako se ljudski govor razvijao, pa je njen kašalj 'na komandu' itekako jako važan.

Kako bi shvatila kako, reporterka BBC-a razgovarala je s naučnikom koji je proveo studiju vezano za Koko i njene glasove, s profesorom Marcusom Perlman s američkog Univerziteta Wisconsin-Madison. On je bio taj koji je proučavao desetine sati snimaka Koko i on je bio taj koji je primijetio njen čudesni glasovni repertoar. Namjera mu je bila istraživati njene pokrete, no bio je iznenađen neobičnim otkrićem.

Baš kao što glumi da kašlje, Koko glumi i da kiše, a uočili su i kako 'imitira' to da priča na telefon. Sva ova ponašanja od Koko zahtijevaju da kontroliše svoju vokalizaciju i disanje.

Dugo se vjerovalo kako svi veliki majmuni, kao što su šimpanze i gorile, nemaju sposobnost da kontrolišu svoje glasove. Vjerovalo se da su zvukovi koji proizvode automatski odgovor na određene stimulanse. Također se vjerovalo da nije moguće da nauče proizvoditi nove zvukove.

Zbog toga se ideja kako je „fleksibilno vokalno ponašanje“ bilo važno za razvoj ljudskog govora, stalno odbacivala. Vjerovalo se stoga kako su pokreti bili puno važniji, a dugo se znalo kako majmuni prave značajne i određene pokrete. Ideja je bila, kako se objašnjava, da su naši preci pokrete pretvorili u jezik.

Koko je oborila ove teorije i dokazala da su, ako majmuni mogu manipulisati svoje glasnice, to mogli i naši zajednički preci.

Bravo Koko!