Znate li ko je bio sultan Musa - najbogatiji čovjek u historiji

Trenutno, najbogatiji čovjek na svijetu je čelnik Amazona Jeff Bezos, a njegovo bogatstvo procjenjuje se na 131 milijardu dolara (oko 227 milijardi KM). 

No, Bezos nikako nije najbogatiji čovjek svih vremena.

Ta titula pripada Mansi (u prijevodu sultan) Musi, vladaru Zapadne Afrike u 14. stoljeću.

"Njegovo bogatstvo toliko je nevjerovatno da je skoro nemoguće pojmiti kako bogat i kako je moćan bio taj čovjek", priča za BBC Rudolph Butch Ware, profesor historije na Univerzitetu Kalifornije.

Musa je bio bogatiji nego što bi to iko mogao opisati. 

Jednom su pokušali procijeniti njegovo bogatstvo, pa su došli do cifre od četiri stotine milijardi dolara, no historičari ekonomije saglasni su da je njegovo bogatstvo nemoguće opisati brojem.

Mansa Musa je rođen 1280. godine u obitelji vladara. Njegov brat Mansa Abu-Bakr vladao je carstvom do 1312. godine, kada je abdicirao i otišao u ekspediciju. Abu-Bakr, kako pišu historičari, bio je opsjednut Atlantskim okeanom i onim što se nalazi iza. Pa je tako okupio flotu od dvije hiljade brodova, pozvao hiljade muškaraca, žena i robova da mu se pridruže. Otišli su. Nikad se nisu vratili. Pojedini historičari tvrde da su došli do obale Južne Amerike, ali o ovom ne postoje čvrsti dokazi. 

Kako bilo, Mansa Musa naslijedio je kraljevstvo Malija. Pod njegovom vladavinom, Mali je ostvario nevjerovatan procvat. Pridružila su mu se dodatna 24 grada, uključujući i Timbuktu, kraljevstvo se protezalo od Atlantskog okeana sve do današnjeg Nigera, a zauzimalo dijelove onog što su danas Senegal, Mauritanija, Burkina Faso, Gambija, Obala Slonovače...

Ovakva površina garantirala je ogromne količine resursa, kao što su bili zlato i sol.

U to vrijeme, Musa je u svom vlasništvu imao polovinu svjetskog zlata.

Ipak, za Mali je malo ko znao. Sve dok Musa, posvećeni musliman, nije otišao na hodočašće u Meku, te je prošao kroz Saharu i Egipat. Pratilo ga je 60 hiljada ljudi. Svi s kraljevskog dvora, zvaničnici, vojnici, zabavljači, trgovci, 12 hiljada robova, kamile, ogromna stada koza i ovaca.

Bio je to grad koji se kretao kroz pustinju. Grad čiji su stanovnici bili okićeni zlatom i najljepšom perzijskom svilom. Stotine kamila na sebi je nosilo torbe prepune čistog zlata.

Bio je to prizor od kojeg je zastajao dah. 

Stanovnici Kaira bili su "zabezeknuti". Decenijama poslije prepričavali su priče o najbogatijem kralju na ovom svijetu. Toliko je trošio u Kairu da je za vrijeme svog tromjesečnog boravka devalvirao cijene zlata i "razvalio" tamošnju ekonomiju. Kažu da je zbog njega Bliski istok izgubio 1.5 milijardu dolara...

Ovo trošenje privuklo je pažnju cijelog svijeta - na mapi Catalan Atlasa iz 1375. godine vidi se crtež afričkog kralja koji sjedi na tronu od zlata iznad Timbuktua, i u ruci drži grumen zlata. Timbuktu je potom postao Eldorado - čak i u 19. stoljeću je imao mitski status izgubljenog zlatnog grada koji se nalazi na kraju svijeta, za kojim su tragali evropski istraživači i lovci na blago. A sve to zbog Muse. 

Musa se iz Meke vratio s nekoliko islamskih učenjaka, uključujući direktne potomke poslanika Muhameda i andaluzijskog poetu i arhitektu Abu Es Haq es Sahelija, koji je dizajnirao slavnu Djinguereber džamiju.

Kralj je za to poeti platio 200 kilograma zlata - ili u današnjoj vrijednosti 8.2 miliona dolara. 

Musa je također finansirao literaturu, gradio škole, biblioteke i džamije. Timbuktu je bio centar edukacije i ljudi iz cijelog svijeta dolazili su studirati na onom što će postati Sankore univerzitet.

Kada je Mansa Musa umro 1337, u 57. godini, kraljevstvo su naslijedili njegovi sinovi koji nisu uspjeli očuvati carstvo. Manje države su se odvojile, a carstvo je polako nestalo. Dolazak Europljana u regiju uništio je i njegove posljednje ostatke.

"Historija srednjovjekovnog perioda i dalje se najčešće posmatra kao historija Zapada", govori Lisa Corrin Graziose, direktorica Block muzeja umjetnosti, objašnjavajući zašto svijet ne zna za Mansu Musu. 

"Da su Europljani u većem broju došli za vrijeme Musine vladavine, kada je Mali bio na vrhuncu vojne i ekonomske moći, a ne nekoliko stotina godina kasnije, stvari bi danas bile sigurno drugačije", dodaje profesor Ware.